Vijetnamski ribari nakon BP katastrofe

Sang Ho napustio je kao mladić svoju domovinu Vijetnam još prije 34 godine. Od tada živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, u okolici grada New Orleansa, nedaleko od obale mora. Sang Ho ima petero odrasle djece: dvoje su apotekari, jedna kćer je kozmetičarka a dvoje najmlađih studiraju i još žive kod roditelja. Godinama je radio kao ribar na otvorenom moru. No, prije tri godine se njegov život stubokom promijenio.

20. travnja 2010. godine u Meksičkom zaljevu je došlo do eksplozije na platformi za bušenje nafte „Deepwater Horizon“, koncerna BP. Naftne mrlje zagadile su more na površini od oko 7.000 četvornih kilometara, na području između Teksasa i Floride. Bila je to najveća katastrofa ovakvog tipa u povijesti SAD-a. Pristup mjestima na kojima su ribari nekoć lovili ribu bio je mjesecima blokiran. No, ni kasnije situacija nije postala bolja – ribe je sve više nestajalo a ona koju su uspijeli uloviti u svoje mreže, bila je najčešće bolesna i deformirana.

Istodobno sadnja korisnih biljaka i uzgoj ribe

Drugim riječima, Sang Ho kao i mnogi drugi ribari nakon katastrofe su se morali preorijenirati, pronaći neki drugi izvor prihoda. Sang Ho je započeo u svom vrtu. Ovdje je izgradio jedan manji vodeni sustav, bazen, Aquaponics, u kojem i danas uzgaja ribu ali i povrće.

Bazen je natkriven kao i staklenik u kojem raste povrće, kako bi se zaštitili od intenzivnog sunca. U stakleniku rastu začinsko bilje (bosilje i limunova trava) kao i čitav niz raznog povrća. Ono se gnoji ribljim ekstrementima koje se nalaze u vodi bazena. Ova voda se dovodi do staklenika, biljke ju „čiste“ tako da se nju ponovno vraća u bazen s ribama. Svaki pojedini dio ovog procesa stoji pod strogom kontrolom zbog čega je čitav sustav vrlo pouzdan i stabilan. To istodobno Sang Hou jamči financijsku stabilnost.

Ali ne samo njemu. Mnogi ribari vijetnamskog podrijetla koji su prije tri godine morali pronaći neki drugi izvor prihoda, za svoj život sada zarađuju sličnim aquaponics sustavima. Neki od njih su se priključili u kooperaciju koju vodi udruga „Mary Queen of Vietnam (MQVN) Community Development Corporation“. Riječ je o inicijativi osnovanoj upravo za pružanje pomoći Amerikancima vijetnamskog podrijetla u New Orleansu.

Dodatni prihod obiteljske zarade

Khai Nguyen jedan je od suradnika ove kooperacije. On članovima pruža tehničke savjete prilikom izgradnje Aquaponics sustava i pomaže im pri prodaji njihovih produkata. „Problemi bi nastupili i da se nije dogodila katastrofa. Ribe je postajalo sve manje. No, ribarstvo je vrlo važno za vijetnamsku zajednicu budući da je to dio njihove tradicije. Kada su nakon rata u Vijetnamu došli u New Orleans počeli su se baviti onim što im je bilo poznato i što su najbolje znali a to je ribarstvo“, kaže Khai Nguyen. On dodaje kako je većina vijetnamskih obitelji u Meksičkom zaljevu ovdje stigla iz malih ribarskih sela u Vijetnamu.

BP je doduše oštećenima ponudio odštetu, no procijeniti štetu, kažu kritičari, kada je u pitanju katastrofa koja pogađa okoliš, nije nimalo lako. Nitko naime ne može procijeniti kako će se situacija u slijedećim godinama dalje razvijati. Trenutno na sudu u New Orleansu traje proces u kojem bi trebali biti utvrđeni odgovorni ove katastrofe.

Međutim, vijetnamska zajednica nije mogla čekati završetak i ishod suđenja. Produkcijom korisnog bilja, povrća i uzgojem ribe, oni žele u budućnosti ostati neovisni od eventualnih novih katastrofa kao što su primjerice izuzetne oluje koje redovito pogađaju ovo područje.

Svježe, regionalno uzgojene živežne namirnice

Proizvodi vijetnamske zajednice su u New Orleansu uvelike traženi. I deseci restorana u međuvremenu povrće i ribu kupuju isključivo kod ovih lokalnih izgajivača. Jedan od njih je restoran Maurepas. Kuhar Michael Doyle koji kod Vijetnamaca naručuje sve što može, kaže kako bi za istu kvalitetu životnih namirnica u jednoj „normalnoj“ trgovini platio daleko više.

Programi Aquaponicsa se u međuvremenu šire i izvan New Orleansa. Stvaraju se nove mreže i nove kooperacije s ciljem pomoći siromašnijim stanovnicima grada i okolice kako bi povećali svoja mjesečna primanja. Drugim riječima, nakon najveće katastrofe u svojoj povijesti, u saveznoj državi Lousiani pokrenut je novi pokret koji na vrlo odgovoran način pomaže oštećenima istodobno opskrbljujući tržište ekološki proizvedenim životnim namirnicama i ribom.