Visoke zatvorske kazne njemačkim silovateljima djece

Dvojici optuženih koji su priznali zločine je Zemaljski sud u Detmoldu izrekao visoke zatvorske kazne. 56-godišnji Andreas V. (drugi desno na naslovnoj fotografiji) je dobio 13 godina zatvora, a 34-godišnji Mario S. (drugi slijeva) 12 godina. Obojica će, međutim, i nakon toga što im istekne ta kazna ostati u preventivnom pritvoru zbog sigurnosnih razloga (Sicherungsverwahrung). Više od 40 djece između tri i 14 godina starosti je, prema saznanjima, seksualno zlostavljano u kampu gradića Lügde. Samo optužnica protiv dugogodišnjeg kampera Andreasa V. obuhvaća 298 kaznenih djela. Njegov susjed Mario S. je također optužen (i osuđen) za zlostavljanje djece, a trećeoptuženi Heiko V. je sve to gledao uživo preko interneta i povremeno davao uputstva. Prikupljena je nevjerojatna količina dokaznog materijala, oko 14 terabajta podataka, s preko tri milijuna fotografija i 86.000 videa.

Potreseni odvjetnik

Odvjetnik Roman von Alvensleben je već vidio puno ljudskih gnusoba, ali slučaj Lügde ga je izrazito potresao. Bilo mu je zlo dok su se čitali dokumenti i jedva je to uspio izdržati. Von Alvensleben zastupa desetogodišnju djevojčicu čije je svjedočenje dovelo do pokretanja postupka protiv prvooptuženog Andreasa V.

Ovaj pravnik se prisjeća da je, kada je njezina majka ušla u njegov ured, mislio da nije "potpuno pri sebi". Von Alvensleben ni danas ne shvaća da je "netko godinama održavao sustav zlostavljanja djece, a da nitko ništa nije primijetio te da je uz to još socijalna služba zadužena za zaštitu djece sve takoreći prati". 

 

Von Alvensleben kritizira pravnu i socijalnu praksu u Njemačkoj. "Ako jedan situirani mladi bračni par želi usvojiti dijete, mora u osnovi o sebi podastrijeti sve podatke i svejedno dolazi do komplikacija. A mi ovdje imamo čovjeka koji je već 20 godina bez posla i živi u kampu i dobiva djecu iz domova za nezbrinutu djecu kako bi se starao o njima. I to u vrijeme kada već postoje upozorenja zbog njegove pedofilije."

Perfidni sustav zlostavljanja

Andreas V, kojega su djeca zvala "Addy", bio je usavršio sustav zlostavljanja u oronulom kampu. Svoje žrtve je vrbovao trampolinom, izletima u zabavne parkove i čak jednim ponijem, a potom ih zlostavljao - često uz primjenu sile. Djevojčicama bi potom prijetio da ne smiju nikom ništa reći. Socijalna služba za brigu o djeci mu je čak i povjerila jedno dijete bez roditeljskog starateljstva, koje je on koristio kao mamac.

Svakog tjedna su suradnici gradske Službe za pomoć obiteljima dolazili u kontrolu i ponekad su Andreasa V. zatekli u kućnom ogrtaču ili u gaćama, dok su se u njegovoj kamp-kućici igrale djevojčice - i navodno nisu primjećivali ništa. Kada je jedna suradnica Službe za brigu o mladima nešto posumnjala, nije intervenirala, već je umjesto toga izbrisala napisanu bilješku. Čak su i naknadno manipulirali dokumentaciju kako bi gradsku upravu "oprali" od svih grešaka.

"Zakazivanje policije" i "debakl"

Istraga će se voditi i protiv radnika Socijalne službe za brigu o mladima, zbog kršenja obveza socijalne zaštite i odgoja, kao i protiv policije u okrugu Lippe. Ona je naime dopustila da, unatoč jasnim upozorenjima kako se tu radi o dječjoj pornografiji, iz policijske postaje bez traga nestane kofer s 155 CD-ova i DVD-ova dokaznog materijala - što je primijećeno tek tjednima kasnije.

Ministar unutarnjih poslova njemačke savezne zemlje Sjeverne Rajne-Vestfalije Herbert Reul govori o "zakazivanju policije" i "debaklu". Roman von Alvensleben čak ide i dalje. "To se više ne može vidjeti samo kao nemar, kada se tijekom pretraživanja previdjela jedna šupa, pa su radnici firme koja je bila zadužena za rašćišćavanje kamp-kućice otkrili nove CD-ove." On napominje da i prvi razgovori sa žrtvama nisu protekli kako treba, "s obzirom da policija nije bila senziblizirana za to kako mora postupati s djecom tijekom saslušanja".

Ovog četvrtka se proces izricanjem presude protiv dvojce glavnooptuženih, Andreasa V. i Marija S, priveo kraju, ali za Romana von Alvenslebena je jedno jasno. "Zlostavljanje djece se u našem društvu uopće ne shvaća ozbiljno." To potvrđuje i Johannes-Wilhelm Rörig, nezavisni povjerenik njemačke Vlade za pitanja sekusalnog zlostavljanja djece. "Nije isključeno da baš sada neki drugi suradnici socijalnih službi ne reagiraju na upozorenja s dovoljno posvećenosti i stručnosti, zbog toga što su preopterećeni ili zbog toga što im nedostaje znanja za posebnosti kada se radi o seksualnom zlostavljanju", kaže Rörig.

Prošle je godine u Njemačkoj pokrenuta 12.321 istraga zbog seksualnog zlostavljanja djece. Ali to nije stvarna brojka: "To su samo prijavljeni slučajevi, ali broj slučajeva koji nisu prijavljeni, ta tamna cifra, je mnogostruko veći. Mi polazimo od toga da je u svakom školskom razredu jedno do dvoje djece seksualno zlostavljano."