Više ljubavi za samostalniji život

U tek nešto više od prostorijskih 25 kvadrata mostarske Udruge roditelja i djece s posebnim potrebama "Vedri osmijeh" nastaju već čarobni božićni suveniri i najljepši svatovski darovi. A tek kada se upozna njihove stvaratelje vrijednost im je neprocjenjiva.

Trebaju više ljubavi, više strpljenja, više razumijevanja

Tvrtko, Žana, Nika, Lana, Kristijana, Katarina, Marin, Ivan... vrijedno rade sa svojim odgajateljicama u kreativnoj radionici jer dolazi vrijeme darivanja, a svaki prodani suvenir, velika je pomoć za njihovu udrugu.

Vrijedan je i 20-godišnji Marin koji boja drvenu paletu živim bojama. Radi u društvu svoje odgajateljice koja mu strpljivo pomaže. I on je jedan od 37 korisnika koji trebaju više ljubavi, više strpljenja i više razumijevanja.

Nije mu problem ni pozirati za fotografiranje, a još manje nasmiješiti se. I to iskrenim osmijehom. Ne namještenim, onim tek za sekundu potrebe i 'klika' fotoaparata.

Pomoć iz Njemačke

"Roditelji i nevladin sektor toliko se moraju boriti za svoju djecu i korisnike. Uvijek u društvenim strukturama imamo one koji nas razumiju ali, nažalost, to nije sustav, koji je još uvijek jak na riječima, a slab na djelima", kaže za DW Danijela Kegelj, predsjednica Udruge Vedri osmijeh.

Odgovor na pitanje kako što kvalitetnije brinuti o djeci i mladima, kako ih, unatoč njihovim poteškoćama u razvoju, jednog dana osposobiti za samostalan život je neizvjestan.

Ljubav, briga i skrb za najpotrebitije udružile su mostarsku Udrugu roditelja i djece s posebnim potrebama Vedri osmijeh i njemačku organizaciju Internationaler Bund. Ova organizacija već je, kako kaže Kegelj, sa svojim dobrim iskustvima na ovom polju počela pomagati i mostarsku udrugu.

"Radosni smo što možemo surađivati s međunarodnom organizacijom Internationaler Bund iz Njemačke, socijalnom udrugom aktivnom u cijelom svijetu i s 350 tisuća korisnika, 2.500 usluga i 14 tisuća zaposlenih i koja podupire svakodnevni život, tj. socijalizaciju osoba s razvojnim poteškoćama. Boljeg partnera i prijatelja nismo mogli imati", komentira Kegelj pomoć njemačkih kolega.

Njemačka iskustva u brizi za najpotrebitije

Stoga je Vedri osmijeh u Mostaru bio cilj za Christiane Lensch, koordinatoricu u IB-u, i Simone Stodal-Kostka, voditeljicu jednog dnevnog boravka i radionice ove organizacije u Bad Homburgu.

"Gospođa Daniela već je bila kod nas sa svojim stručnim kadrom. Upoznali su naš rad, iskustva i kako se kod nas radi s osobama s poteškoćama u razvoju. Razmišljali smo što bismo mogli poduzeti po tom pitanju i na ovom prostoru", kaže koordinatorica Christiane Lensch. 

Ovo razmišljanje rezultiralo je i potpisivanjem ugovora o suradnji na području skrbi za osobe s poteškoćama u razvoju.

"Pokušat ćemo prenijeti svoje znanje i iskustva i stručnim kadrovima iz Mostara kako bismo djeci s poteškoćama  omogućili što samostalniji život, osposobili ih za rad. Jako je važno da radimo što više na njihovoj samostalnosti i inkluziji u društvo, a ne da ih doživljavamo kao obavezu", s entuzijazmom i širokim osmijehom govori i Simone Stodal-Kostka.

Individualni pristup

Kristina Bevanda jedna je od odgajateljica koja je već boravila kod kolega u Njemačkoj. I pri tom puno naučila. "Pristup prema osobama s poteškoćama je drukčiji. Puno više pažnje usmjerava se na individualni rad kako bi osobi što više olakšali samostalniji život. Za to je potrebno i puno više stručnog kadra kako bi se svakoj osobi mogli maksimalno posvetiti", kaže ona za DW.

Predsjednica Vedrog osmijeha vrlo je optimistična: "Važno je da se shvati da osobe s invaliditetom mogu biti ravnopravni članovi ovog društva, naravno u granicama svojih mogućnosti, ali puno toga mogu. U životu uvijek treba imati dobar cilj. A mi imamo energiju i želimo učiti jer imamo cilj."

Za nadati je se da će Tvrtko, Žana, Nika, Lana, Kristijana, Katarina, Marin, Ivan jednog dana moći samostalno zarađivati za život, a svojim primjerima društvo natjerati na pogled iz nekog drugog kuta.