Višegeneracijsko stanovanje kao model za budućnost?

Zajednički doručak dio je svakodnevnog rituala. Onaj tko može, silazi u devet ujutro u svijetlu zajedničku prostoriju u prizemlju. Svih jedanaest članova udruge "Život u zajednici Mendelstraße e.V." nisu uvijek tu, ali jest većina. "Ovdje uvijek imam nekoga s kim mogu razgovarati", kaže Heidemarie Mehlau. "Živimo zajedno usprkos svim našim razlikama", dodaje. I to je dobar osjećaj, kaže osamdesetogodišnjakinja koja živi sama. Pogotovo kada vam treba pomoć ili ste bolesni, dobar je osjećaj imati zajednicu iza sebe, kaže ona.

Waltraud (71) to kaže ovako: "Živjeti ovdje je kao dobitak na lutriji." Ona je dugo uživala u mirnom životu na selu, ali onda je poželjela promjenu. Ovdje, u Berlin-Pankowu, ovaj projekt stanovanja je pomalo poput života na selu: "Pomažete i brinete se o drugima, razgovarate o svakodnevnim stvarima", dodaje Waltraud, koja ne želi da joj spominjemo prezime u tekstu.

Jedanaest članova udruge ima između 13 i 90 godina. Oni žive različitost i imaju zajednički cilj: ne žele živjeti sami. Svoju zajedničku kuću imaju u velikom, modernom kompleksu novogradnje s ukupno 351 stanom. Mali otok u velikom projektu. Svaki član održava svoj vlastiti dio gdje stanuje. A ti „komadi" su veličine između 43 i 100 četvornih metara i uglavnom su prilagođeni osobama s poteškoćama u kretanju. Udruga zajedničkim snagama financira zajedničku prostoriju s TV-om i čajnom kuhinjom u kojoj se odvija i jutarnji ritual doručka. Riječ je o nekoj vrsti stambene zajednice s puno privatnosti.

Cornelia Apel je svojevrsna inicijatorica projekta. Ovaj 65-godišnjakinja je bila uključena u projekt još prije više od deset godina. Pronalaženje investitora koji je želio podržati projekt stanovanja za više generacija bilo je vrlo teško, kaže Apel. "Kontaktirala sam razne vrste zadruga i drugih poduzetnika. Često se nisu ni javljali", kaže ona. I u Njemačkoj je zajednički život više generacija još uvijek iznimka. Početkom 2014. godine ipak je potpisan ugovor o suradnji s berlinskom stambenom udrugom "Gesobau". Članovi udruge mogli su useliti u novi kompleks zgrada početkom 2019. godine. Tada ih je još bilo 13 predanih ljudi koji su tražili i našli novi dom u zajednici. Dvije članice udruge u međuvremenu su umrle, objašnjava umirovljena njegovateljica Apel, koja se svojevremeno preselila sa suprugom koji je u međuvremenu preminuo. “Nisam se htjela osjećati usamljeno”, kaže ona govoreći o glavnom motivu angažiranja i useljenja.

Model za brzo starenje industrijskih društava?

Višegeneracijski model stanovanja ima mnoge prednosti. Stanovnici ostaju neovisni. Za njih se nove prilike za kontakt pojavljuju unutar i kroz zajednicu. Raznolikost životnih iskustava, obrazovanja, hobija i zanimanja stanovnika zajednice poticajna je za sve. To tako doživljava i Heidemarie Mehlau: "Uvijek postoji netko s kim se može razgovarati i razmijeniti ideje." Svađa je, kaže, također dio toga. Ali obično se to, kako kaže, događa samo na sastancima stanara kada se govori o tehničkim pitanjima. Još jedna prednost višegeneracijskog života: zaposleni roditelji mogu biti oslobođeni brige o djeci, barem povremeno. Život u višegeneracijskim kućama također je jeftiniji od smještaja u nekoj specijaliziranoj ustanovi za skrb.

Ingrid Meyer-Riegel je tu od samog početka. Od tada se 86-godišnjakinja više "ne boji biti sama". Projekte stanovanja za više generacija smatra perspektivnim. "Previše starih ljudi je usamljeno u društvu sa sve više samaca i starijih ljudi", kaže ona.

I taj je trend globalan; posebno za visokorazvijena industrijska društva poput Njemačke. Udio 65-godišnjaka (i starijih) u odnosu na ukupno stanovništvo ubrzano raste. U Njemačkoj je udio ljudi starijih od 65 godina 21,8 posto, prema statističkoj agenciji Eurostat. U Italiji je taj udio najveći u usporedbi s EU-om: 23,3 posto. Japan je pak lider. Tamo udio starijih od 65 godina već iznosi 29,1 posto.

Brojna istraživanja pokazuju da se osjećaj usamljenosti povećava s godinama. Istraživanje instituta za istraživanje javnog mnijenja Forsa iz 2021. godine dolazi do zaključka da se svaka peta osoba starija od 75 godina ponekad osjeća usamljeno. Osobe starije od 80 godina često su podložne opasnosti od socijalne izolacije.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu