Voda prekrila i granice među ljudima

„Došao sam u Doboj samoinicijativno, prišao sam policajcu i prijavio se kako on ne bi pomislio da želim nešto ukrasti. Ne bojim se vode i želim u Šamac, rekao sam mu. Otišao sa s njime u MUP i tri dana sam volontirao, radio svašta. Dobojsku policiju sam iselio, stolovi, računari, sve smo vadili iz vode. Drugi dan su me pitali - kako se zoveš momak? Mustafa Mujkić. I onda me policajac Dragan zagrlio“, priča nezaposleni professor povijesti iz Doboj Istoka.

I zaista, „mali čovjek“ je položio ispit. Tešnjaci su pomagali Dobojlijama, iz Gradačca stotine dobrovoljaca je spasavalo Šamac, Dobojlije pomagale Žepču. Velika nesreća ujedinila je ljude.

Kemal čisti Jelenin automobil

Kemal Dizdarević vozi već peti automobil iz Doboja u svoje selo Soko kod Gračanice. Na njegovoj prikolici je auto Jelene Savić, ekonomistice zaposlene u jednoj sada, potopljenoj dobojskoj firmi. „Vlasnici nude novac, ali nikome to nije na umu. Oni opet kažu uzmi bar za troškove. Ja odvezem auto u svoje dvorište, imam strojeve za pranje i usisivače. Na autu ispustim ulje, gorivo, zamijenim filtere, očistim kontakte. Ljudi su u problemu, pravi kaos“, govori Dizdarević kroz prozor automobila.

Jelena mu zahvaljuje i kaže da nije bilo ljudi iz Federacije da bi umrli od gladi i žeđi.„Sve što sam dobila kao pomoć stiglo je iz Tešnja, hvala im do neba. Pomogli su i ljudi iz Gračanice, zahvaljujem prijateljici Mirnesi koja me prihvatila i bukvalno me hrani. Moj stan je u ulici Kralja Dragutina a zgrada u kojoj živim potopljena je. Nivo vode bio je 6,5 metara“, kaže ona.

Susjed susjedu najbliži

Tri kamiona za prijevoz balvana i desetak radnika uputio je Esad Tursunović iz Stjepan Polja, Almir Jahić je vlastitim teškim strojevima prije nailaska vodene stihije gradio nasip za obranu Doboja. I navijači „Slobode“ iz Tuzle donijeli su pomoć, baš kao i tisuće drugih koji nisu svoje aktivnosti objavili na društvenim mrežama. Vijest da je ekipa raftera iz Bihaća samovoljno krenula prema Doboju kako bi spašavala zarobljene stanare obišla je regiju i rasplakala mnoge u ovom gradu.

„Potvrđuje se da je susjed susjedu najbliži. Federacija se odazvala. To i nije iznenađenje ako znamo da Doboj prednjači u toleranciji i povratku. Nisu nam pomagale samo susjedne općine s kojima imamo dobro izgrađene odnose i veze, pomoć je stizala iz Velike Kladuše, Bihaća, Cazina, Kupresa“ govori za DW Slađan Jović, šef odjeljenja za gospodarstvo općine Doboj.

„Pobjedio je čovjek u nama“

„Solidarnost je ljudska potreba jer je čovjek biće relacije a to znači da postoji samo u odnosu s drugim. Taj osjećaj za potrebe drugoga posebno dolazi do izražaja u kriznim situacijama. Kada je stanje normalno, solidarnost je potisnuta. Umjesto suradnje, suosjećanja, spremnosti da se pomogne drugome, svijet izgrađuje odnose u kojima je natjecanje a ne suradnja dominantno. U BiH je solidarnost samo bila potisnuta, ali ona je u biću svakog građana“, kaže psiholog Ibrahim Prohić.

„Čovjek je pobjedio. Nažalost, u BiH ne postoji institucionalna solidarnost, ohola vladajuća oligarhija ne posjeduje ni malo empatije. U vlastitoj intimi svaki dobronamjerni građanin smatra da se rijeke trebaju povući u svoja korita ali ne i ljudi“, završava Prohić.