Vojvodina siromaši u tišini

Pitanje autonomije Vojvodine opet je već duže vrijeme van političkog dnevnog reda u Srbiji iako su, kako su objavili neki pokrajinski dužnosnici, od ukupno 153 nadležnosti s Republike na Pokrajinu prenijete samo tri.

Vojvodina se neće otcijepiti

Istovremeno, s vremena na vrijeme mogu se čuti optužbe da Vojvodinom zapravo kruži bauk separatizma. Kolumnist Ljubomir Živkov kaže da je strah od otcjepljenja Vojvodine od Srbije zapravo iracionalan jer je taj scenarij koji ljude opija, po njegovom mišljenju, obična glupost. "Kamo bi Vojvodina mogla otići? U Rumunjsku, Mađarsku, koje su zemlje Europske unije? Ili bi trebalo da jedan dio Vojvodine ode u Slovačku, a jedan ne znam gdje", argumentira Živkov.

Naselja bez kanalizacije

U proteklih više od 20 godina, koliko je prošlo otkako je Vojvodini Milošević oteo autonomiju, ova pokrajina je toliko osiromašila da su sada prosječne plaće manje od onih u središnjoj Srbiji. Vojvodina je, usporedbe radi, prije raspada SFRJ-a po razvijenosti bila u rangu Hrvatske i tek malo ispod Slovenije. Novinarka Žužana Serenčeš kaže: “I dok nam obećavaju kako ćemo biti tako razvijeni i motor k Europi, onako, tek uzgred, saznajemo kako u toj vrlo razvijenoj Vojvodini, u Zapadnobačkom okrugu samo nešto više od sedam posto domaćinstava ima kanalizaciju.”

Vojvodina kao europski dragulj

Sociolog Mirko Đorđević za program DW-a kaže da odnos Srbije prema Vojvodini zapravo određuje i to koliko je Srbija blizu europskim vrijednostima. Prema njegovom mišljenju, Vojvodina ima vrlo vrijedan identitet. “On je specifičan po tome što sjedinjuje vrijednosti, počiva na tablici vrijednosti koja se razlikuje po etničkom porijeklu, po jezičnom porijeklu, po vjerskom porijeklu, ali na tablici vrijednosti sve to stoji kao jedna vrijednost. A to je ono što je filozofija današnje moderne Europe koja se gradi na tom principu identiteta.”

Ali, da ne bude da je za sve nedaće Vojvodine kriv isključivo “vanjski čimbenik”, naši sugovornici dodaju ocjenu da u Vojvodini danas zapravo i nema ozbiljne i jake političke snage koja bi mogla artikulirati evidentno nezadovoljstvo građana.

Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad

Odg. ur.: D. Dragojević