Vremeplov na rubu Moldavije

Već s nazivom pokrajine koja se proteže po granici Moldavije prema Ukrajini ima problema: Moldavci će za nju reći da je to Transnistrija, Rusi pak da je to Pridnjestrovlje jer se i proteže kroz istočnu obalu rijeke Dnjestra.

Ipak, u glavnom gradu pokrajine Tiraspolu dominira zajednička "slavna" prošlost u Sovjetskom Savezu. U središtu grada je kao spomenik izložen sovjetski tenk koji ima mnogo posjetitelja. Jedan mališan se pentra po postolju i od tamo promatra redove betonskih zgrada koje krase centar grada. Ta perspektiva je za tog mališana očito nešto posebno i jedva da obraća pažnju na baku koja ga preklinje da siđe.

Tenk vole i mladi: rado se fotografiraju pod njegovom topovskom cijevi, a neposredno pored tenka su i pozlaćene kupole ruske pravoslavne crkve. Ali čak i viši od tornja crkve se čini spomenik Lenjinu koji seže u plavo proljetno nebo pred parlamentom države koju ovdje zovu Pridnjestrovska Moldavska Republika. Zapravo, gotovo da nema zemlje koja ju je priznala i zapravo ne postoji prema međunarodnom pravu. I sam parlament se čini kako više ne bi trebao postojati: službeni mu je naziv "Vrhovni sovjet", baš kao u staro doba.

Jer taj dio Moldavije se još 1992. odcijepio od te države uz izdašnu pomoć Rusije. Ruski vojnici su još uvijek u tom području, a 2006. se oko 97% građana Transnistrije na referendumu izjasnilo za priključenje Rusiji. "Mali problem" jest što ta regija ne graniči s Rusijom nego još uvijek s Ukrajinom. Ali to nije spriječilo "predsjednika sovjeta" te regije da nedavno otputuje u Moskvu i izrazi želju da i njih, poput Krima, pripoje Rusiji.

"Pogledajte Jugoslaviju"

"Mi Slaveni trebamo živjeti među Slavenima, a Rusija je na pravom putu!" misli jedan muškarac prosijedih brkova koji se upravo zatekao na buvljaku u Tiraspolu. U pozadini jedan slijepac svira na harmonici, a stariji ljudi nude robu na prodaju. Ima svega, od znački i znamenja socijalističkog doba pa do rabljenih cipela i vodovodnih cijevi iz nečije kupaonice.

Brkajlija nam odgovara na ruskom, jer je za više od 60% od pola milijuna stanovnika Transnistrije materinji jezik ruski. On naravno razumije i moldavski - zapravo inačica rumunjskog. Konačno, on je u glavnom gradu Moldavije svojedobno studirao strojarstvo, ali taj jezik više ne želi govoriti.

On osobno protiv Moldavije nema ništa, niti misli da je ta zemlja kriva za sve nevolje. Za njega, potpuno je jasno tko je kriv i čija je to zavjera: Amerikanaca. "Pogledajte Jugoslaviju. I to je prije bio raj na zemlji, ali su je Amerikanci pretvorili u pakao. To su sad napravili i s Ukrajinom i to će se dogoditi i sa Moldavijom!"

"Rusi će nas čuvati"

Jedna učiteljica matematike se nada da "neće biti kaosa kao u Ukrajini", a sigurna je da će se za to pobrinuti i ruski vojnici koji su u njenoj zemlji. I ona bi smjesta prihvatila priključenje Rusiji. A što misli o novoj vladi u Kijevu? "To su fašisti!", tvrdi učiteljica baš kao i ruski predsjednik Putin i ruski mediji.

Uglavnom se tamo i gleda ruska televizija, a ne vjeruje da će biti rata u Transnistriji. "Jedinice iz Rusije dobro čuvaju naše granice", tvrdi učiteljica. Ovog mjeseca su održane i vojne vježbe sa još više vojnika iz Rusije, ali to je prije umiruje nego što je brine.

I jednu stariju ženu koja na suncu čita knjigu pitamo, što misli o priključenju Transnistrije - ili kako oni uporno govore; Pridnjestrovlja, Rusiji. Ona uplašeno diže glavu i dobro gleda lijevo i desno prije nego što nam odgovara: "Ja sam Ukrajinka! Što mislite, što ja mislim o priključenju Transnistrije Rusiji?" Nipošto ne želi da je fotografiramo, a ne želi niti odati svoje ime. Jer, nikad se ne zna što se može dogoditi s onima koji drugačije misle.

Kako preživjeti u muzeju?

Na Zapadu se o ovoj pokrajini često može čuti šala kako je to "etno-selo Sovjetskog Saveza". Ipak, i tu se vrijeme mijenja. Trenutno se čini kako je više razdoblja nekako poslagano jedno pored drugih. Za mir u Transnistriji se brine KGB, tajna služba kako se zvala i u Sovjetskom Savezu, a svugdje je prepuno socijalističkih simbola. Crvenih zastava, srpova sa čekićem i spomenika herojima socijalizma... U svom tom ozračju od kojeg će zaigrati srce svakog nostalgičara starih sovjetskih vremena su ipak i plakati sa reklamama za novi mobitel ili beba koja reklamira kliniku za umjetnu oplodnju.

Mladi ne znaju što bi započeli s tim simbolima starog doba, niti zašto bi ostali živjeti u svojoj domovini. Jedna mlada plavuša nam objašnjava kako će vjerojatno otići iz Transnistrije u Moldaviju na studij: "Tamo je obrazovni sustav na europskoj razini", tvrdi djevojka.

I jedan mladić u trenirci nam, ne na ruskom nego na moldavskom objašnjava kako nema ništa protiv Moldavije, ali kako se sve svodi na to, gdje se bolje živi: "Kad bi standard u Moldaviji bio kao onaj u Rusiji, onda bi i Rusi željeli tamo živjeti." On je pak već radio na jednom gradilištu u Rusiji i tvrdi da je odlično zaradio. A zna i kako Rusija već sad gospodarski pomaže Transnistriju. Benzin je jeftiniji nego u Moldaviji, a njegova žena nam objašnjava kako će i ljudima na Krimu sada biti bolje u Rusiji: "Dobit će bolje mirovine nego što su do sad dobivali."

Na kraju ga ipak pitamo, zašto stalno razmišlja o Rusiji, a ne o Europskoj uniji? Mladić sliježe ramenima i priznaje: "Valjda zato jer nikad nisam niti bio u Europi. Zapravo niti ne znam, kako je tamo."