Vučić za Handelsblatt: "Ostajemo čvrsto na putu ka EU"

Povodom sastanka s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom list Handelsblatt je objavio intervju s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i biografsku crticu u kojoj stoji da je po profesiji pravnik i da je 1993. s 23 godine počeo kao radikal, da je 2008. bio jedan od suosnivača Srpske napredne stranke, te da je promijenio poziciju, postao umjereniji i proeuropski orijentiran.

„Srbija je osudila ruski agresorski rat u Ukrajini, ali zemlja kandidatkinja, koja između ostalog 100 posto ovisi o ruskom plinu, ne podržava sankcije koje je uveo EU", navodi Handelsblatt i ovaj intervju opisuje kao „razgovor o tome koliko je teško ne dopustiti da vas odvuku ni na jednu stranu".

„Malo je stranih političara koji poznaju Vladimira Putina bolje od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Nitko se s njim nije sastajao tako često“, konstatira ovaj njemački list i tako počinje intervju. Na to Vučić odgovara: „Do sada, 19 puta."

„Srbija i ja osuđujemo rat u Ukrajini"

Na pitanje kako danas ocjenjuje Putina i njegove namjere u Ukrajini, Vučić kaže da Putin s njim o tome nije razgovarao, da su se posljednji put vidjeli 25. studenoga prošle godine i da su tada samo „nekoliko minuta" razgovarali o Ukrajini.

Novinari Handelsblatta su pokušali doznati razumije li predsjednik Srbije zašto Putin sada ovako postupa, raskidajući odnose s većinom europskih zemalja. „Slušam i čitam što kaže. On iznosi svoje motive. Ali to ne znači da se postupanje u Ukrajini može opravdati“, rekao je Vučić.

„Koje točke razumijete u Putinovoj argumentaciji? Kritiku širenja NATO-a na istok?", glasilo je pitanje na koje Vučić odgovara da „Putin jasno spominje širenje NATO-a na istok“ i potom ističe: „Bez obzira na to: Srbija i ja osuđujemo kršenje međunarodnog prava i rat u Ukrajini.“

„Srbija se nije pridružila sankcijama Rusiji. Vama predbacuju slanje mješovitih signala Moskvi. Zar ruski rat ne prisiljava svakoga da odabere stranu?", pitao je Handelsblatt.

„Osjećam se obveznim da podržavam međunarodno pravo. Srbija je to i učinila. Ne zaboravite: nas je 1999. napao NATO, protivno međunarodnom pravu i bez mandata UN-a, i mnogo smo propatili. To je jedan od razloga zbog kojih je Srbija podržala dvije rezolucije UN-a i osudila rat u Ukrajini“, rekao je Vučić.

Njemački novinari koji su vodili razgovor na to su napomenuli: „No 1999. smo imali Miloševićevu agresiju na Kosovo…" Vučić je odgovorio: „Putin je prije nekoliko dana usporedio situaciju u Donbasu sa situacijom na Kosovu. On koristi kosovski primjer i odluke Međunarodnog suda pravde kao presedan za opravdanje svojih postupaka u Donbasu i drugim dijelovima Ukrajine."

Na pitanje: „Mislite na to da je Međunarodni sud pravde 2010. presudio da odcjepljenje Kosova od Srbije nije kršenje međunarodnog prava – između ostalog i zato što je postojao genocid nad Kosovarima…?“, Vučić je rekao: „Na Kosovu nije bilo genocida, a ne postoji ni jedna jedina sudska presuda koja to vidi drugačije. Ali Putin koristi kršenje međunarodnog prava 1999. od strane NATO-a za svoje trenutne akcije u Donbasu. On objašnjava, prema tadašnjim argumentima Zapada, da je u Donbasu bio genocid, zbog čega je morao intervenirati."

„Ali u Donbasu nema genocida nad ruskim govornim stanovništvom", istaknuli su njemački novinari. Na što je Vučić odgovorio: „U Donbasu je do sada na tisuće ljudi izgubilo život. Putin to navodi kao argument. To je problem za Zapad."

„Put u EU ostaje naš strateški cilj"

Upitan zašto se Srbija nije pridružila sankcijama SAD-a i EU-a, srbijanski predsjednik je rekao kako Srbiji nije lako pozicionirati se, s obzirom na „internu situaciju". „Ali što se sankcija tiče: mi smo desetljećima bili žrtve sankcija i ne vjerujemo u politiku sankcija. Među zemljama EU-a i dalje se vode rasprave, na primjer o embargu na naftu ili plin. Mi imamo svoje interese. I mi još nismo dio EU-a. Nažalost", objasnio je Vučić.

Na pitanje nije li teško biti između dvije strane, između Moskve i Bruxellesa, Vučić je rekao: „Mi smo samo vojno neutralni. Politički ne. Za mnoge je bilo iznenađenje što smo jasno rekli da je rat u Ukrajini kršenje međunarodnog prava. Hoće li se Srbija priključiti sankcijama ili ne, to ne impresionira nikoga u Rusiji. S druge strane, mi imamo svoje nacionalne interese u vezi s Kosovom i drugim pitanjima u kojima Rusija podržava naš stav. Do sada su nas u Vijeću sigurnosti UN-a podržavale Rusija i Kina. No istovremeno vrijedi sljedeće: mi smo jasno na našem putu ka EU – i to jest i ostat će naš strateški cilj."

„Jasni i ostvarljivi ciljevi, ne samo za Srbiju već za cijelu regiju"

Handelsblatt potom konstatira da podrška javnosti u Srbiji za pristupanje EU-u opada i pita kako je do toga došlo. Vučić kaže da ga to jako brine i navodi da je većina u Srbiji (42 posto) protiv ruske invazije na Ukrajinu dok ju manji dio podržava (35 posto). Protiv sankcija Rusiji je 76 posto građana Srbije. A prvi put je ispitivanje javnog mnijenja pokazalo da bi na referendum o ulasku Srbije u EU 44 posto glasalo protiv, a samo 35 posto za.

Srbijanski predsjednik kao razlog navodi sljedeće: „Naši ljudi od EU-a čuju samo jedno: Srbija treba priznati Kosovo kao neovisnu državu. Mnogi Srbi su već siti toga. Jer istovremeno u Ukrajini danas vide potpuno drugačiji pristup tih istih zapadnih sila. Imaju osjećaj da postoje dvostruki standardi. Ipak, mogu jasno reći: ostajemo čvrsto na putu ka EU."

„Zato što je EU pustio Srbiju da tako dugo čeka?", pitali su novinari Handelsblatta. Vučić je odgovorio: „To je jedan od problema. U procesu smo već́ više od 20 godina. A Srbija ima bolje brojke i vrijednosti od, na primjer, Bugarske 2007. kada je ušla u EU. U svakom slučaju, ne mogu više objašnjavati Srbima da još uvijek nemamo pravi pristupni status."

I na kraju, na pitanje bi li rasprava o pristupanju Ukrajine Europskoj uniji mogla biti šansa za Srbiju, Aleksandar Vučić je istaknuo: „Nadamo se tome – i da će Olaf Scholz i njegove riječi ubrzati širenje EU-a i vidjeti Zapadni Balkan kao dio EU-a. I ne govorim samo u ime Srbije. To je ono što nam je svima u regiji potrebno: jasni, ostvarivi ciljevi."

Priredila: Dijana Roščić