Makar je u doba današnjih skandala u njemačkoj automobilskoj industriji već gotovo politički nekorektno pohvalno pisati o vozilima s "običnim", benzinskim motorima ipak vrijedi obilježiti rođendan ovog Volkswagena.
Redovito se Volskwagenova Buba povezuje s "gospodarskim čudom" Njemačke u pedesetima. To nije točno: u tim danima je i u ovoj zemlji bilo više prijavljenih motocikala nego automobila. Na posao se može i biciklom, ali što s majstorima? Što s poljoprivrednicima koji trebaju dopremiti plodove na tržnicu? Što s isporukom robe u trgovine koje su se polako počele puniti?
Nije Buba nego je upravo Transporter pravi heroj tog gospodarskog zamaha. Ne samo on - i mnogi drugi proizvođači su u tim danima imali vozilo za prijevoz robe. U Francuskoj je to bila poznata "konzerva" Citroenov kombi H, u Velikoj Britaniji Bedford, u Italiji Fiat 615 – a i u tadašjoj Jugoslaviji se proizvodila njegova inačica, popularni "Tamić", u Njemačkoj je tu bio i DKW 89...
Budimo iskreni, iz očišta današnjih vozača su to redom bili pravi izazovi: s njihovim slabašnim motorima od jedva nešto preko dvadesetak konja je trebalo dobro razmisliti da li staviti još jednu vreću krumpira zbog uzbrdice koja vas čeka na putu. Nakon nje obično dolazi i nizbrdica koju je trebalo obuzdati sa slabašnim doboš-kočnicama, a vozač će teško zaspati za volanom i zbog upravljača s kojim se trebalo boriti, žestoko će se drmati zbog gotovo nikakvih amortizera, a na san se ne može pomisliti ni zbog zaglušujuće buke.
Ipak, VW-ov Transporter je ubrzo doživio i potpuno drugu karijeru: kao kombi za američke surfere u kojeg su bez problema mogli staviti svoju dasku, a onda je bio kratak put do djece cvijeća i hipija u šezdesetima. Od hipija su ga onda preoteli i turisti i priča traje sve do danas – i već šestog izdanja Volkswagenovog Transportera.