Zašto je Bayreuth tako fascinantan?

Za mnoge je ovaj festival ispunjenje snova. Christian Thielmann, dirigent operne tetralogije "Prsten Nibelunga", tvrdi da i umjetnici dijele isto oduševljenje. Vrhunac festivalskog ljeta u Njemačkoj, najugledniji operni festival na svijetu, omiljeno mjesto hodočašća "wagnerijanaca", megaspektakl - festival u Bayreuthu ima jedinstven i očaravajući učinak na svoju publiku.

Sve je počelo s Wagnerovim snom

99. Bayreuthski festival počinje s novim uprizorenjem Wagnerove romantične opere "Lohengrin". Redatelju Hansu Neuenfelsu i dirigentu Andrisu Nelsonsu ovo je prvo sudjelovanje na festivalu. Na programu je i "Parsifal", "Die Meistersinger von Nürnberg" i operni ciklus "Prsten Nibelunga" - djela Richarda Wagnera u već poznatim produkcijama. "Richard Wagner piše za kazalište koje ne postoji", požalio se jedan njegov suvremenik. Umjesto da bezuspješno prikazuje stvarnost, Wagner je ostvario svoj san i osnovao vlastito kazalište. Iako samo privremeno rješenje, taj pokušaj trebao je poslužiti kao smjernica za kazalište budućnosti. Dogodilo se upravo suprotno: kazalište Richarda Wagnera stoji još i danas i još je uvijek jedinstveno.

Ovisni o Wagneru

Wagnerova djela su kompleksna, višeslojna, duga i otvaraju se slušatelju tek nakon višestrukog bavljenja radnjom i muzikom. Za 84-godišnjeg njemačkog pisca Tankreda Dorsta, a i za mnoge njegove vršnjake Wagnerovo kazalište priziva podijeljene osjećaje: "Naravno da je ovaj Zeleni brežuljak posebno mjesto, ne samo zbog umjetničke vrijednosti. On je i sam postao mit koji pripada njemačkoj povijesti, u pozitivnom i još više u negativnom smislu. Kada ujutro idem gore na probe i kad vidim tu kuću, sjetim se onog djela njemačke povijesti kad je Wagnerovo djelo imalo i drugu ulogu, u vrijeme nacizma."

Dinastija Wagner

Pedeset godina nakon Wagnerove smrti festival je vodila Winifred Wagner koja je u to vrijeme bila članica NSDAP-a i Hitlerova osobna prijateljica. I to je dio povijesti Bayreuthskog festivala. Od 1876. kada je festival osnovan vode ga isključivo članovi obitelji Wagner. Na početku je to bio Richard, zatim njegova udovica Cosima, pa sin Sigfried, snaha Winifred, unuci Wieland i Wolfgang, a od 2008. praunuke Eva i Katharina. Niti jedan drugi festival ne može se pohvaliti tako dugom obiteljskom tradicijom.

Tradicija i revolucija

Wagner, kojeg je Thomas Mann opisao kao "vjerojatno najvećeg umjetničkog talenta ljudske povijesti" pun je oprečnosti. Reakcije kritike ne ovise samo o visini njihovih očekivanja i kvaliteti izvedbe. Jürgen Flimm, redatelj bayreuthske produkcije opere "Prsten Nibelunga" od 2000. - 2005. imao je takvo iskustvo: "Vrlo je zanimljivo, a ponekad i zastrašujuće što su ljudi u Bayreuthu skloni tolikoj ratobornosti. Tu se radi o kazalištu i o nečem subjektivnom što ljudi izvode na pozornici. Možete reći 'to je nešto drugačije, to mi se ne sviđa', ali ne možete reći 'to je pogrešno'! U umjetnosti ne postoji ispravno i pogrešno."

Čovjek i mit

Muzika i utjecaj Richarda Wagnera stekli su kultni status. Jurgen Flimm kaže kako to daje kazalištu dašak iracionalnosti. On iz iskustva zna da u Bayreuthu mnogo češće nego drugdje nastaju čudnovata energetska polja. I to je dobro, jer je zbog toga uzbudljivo, smatra on: "Priču ove obitelji kao da je napisao sam Shakespeare". Usprkos tome što je festival u posljednje vrijeme medijski jako popraćen - čak je i organizirano javno gledanje otvorenja festivala te prijenos preko interneta i raznoraznih modernih pomagala - interes publike ne bi trebao pasti upravo zbog tih iracionalnih vibracija.

Na dan otvaranja, 25. srpnja, u prvom planu će biti znatiželjnici, slavne osobe i policija. Nakon toga će se, za idućih 29 predstava do 28. kolovoza interes prebaciti na Richarda Wagnera i njegova glazbena djela.

Autor: Rick Fulker/Ana Kontrec

Odg. ur.: D. Dragojević