Zašto se Rosatom povlači iz poslova u Kazahstanu?

Obzirom da u posljednjih pet godina cijena urana stalno raste, na prvi pogled može začuditi što se ruski državni koncern Rosatom povlači iz čak tri zajednička projekta s državnim koncernom Kazahstana, Kazatompromom. Riječ je o 49,99% udjela u tvrtki za eksploataciju Zarečnoje, 30% udjela u tvrtki za koncentraciju urana Horasan-U i isto toliko indirektnih udjela u tvrtki za preradu urana Kizilkum.

Bilo bi doista golemo iznenađenje da je to suvlasništvo preuzela neka zapadna tvrtka, ali naravno da je tu sredinom prosinca uskočila - Kina. To ne znači niti da Rosatom napušta svoje globalne ambicije: on pruža "usluge" za 48 nuklearnih elektrana u inozemstvu koje već rade ili se još grade.

"Toksični" poslovi s Rusijom

Utoliko ova transakcija za stručnjake nije iznenađenje, a kazahstanski ekonomist Almas Hukin podsjeća i na sankcije Zapada protiv Rusije koje bi mogle biti problem i za Kazatomprom: "Kazahstan je vjerojatno zamolio Ruse da se povuku jer je udio Rosatoma toksičan i mogao bi dovesti do ograničenja. U slučaju bliže suradnje bi sankcije mogle pogoditi i Kazatomprom."

To je još u rujnu prošle godine za list Financial Times rekao i direktor kazahstanske državne tvrtke za eksploataciju urana, Meirzan Jusupov jer je njegovoj tvrtki tržište Europe izuzetno važno: tamo izvozi 29% svojeg urana. Rosatom i ruski atomski program zapravo nisu obuhvaćeni sankcijama - ali nikad se ne zna. Washington već je proglasio sankcije protiv dijelova Rosatoma, a Europa bi se mogla priključiti.

Zapravo stara i iscrpljena nalazišta

Drugi razlog ove transakcije kojeg će znati stručnjaci jest što ova nalazišta u Kazahstanu za Ruse više nisu neka velika sreća: nalazišta na sjeveru Horasana i Zarečnoju su bile glavne uzdanice Sovjeskog Saveza u atomskoj utrci još u sedamdesetima, ali tamošnje zalihe su uglavnom iscrpljene: tamo će biti još nekih 3.500 tona i po procjenama samog Kazatomproma će to biti izvađeno u sljedećih tri do pet godina. U nalazištima Horasan-1 i Sjeverni Horasan bi moglo biti još nekih 33.000 tona.

Ali isto tako stručnjake ne čudi što su Kinezi spremno ušli i u tako iscrpljena nalazišta. Najprije je tu energetska politika Kine: usprkos kineskim električnim automobilima, zagađenje u Kini je zastrašujuće jer golem dio - preko 60% svoje električne energije još uvijek dobiva iz termoelektrana na fosilna goriva, prije svega na ugljen. I Peking se želi okrenuti "čistoj" energiji iz atomskih elektrana koje trenutno pokrivaju tek oko 5% potreba.

Kinezi mogu i znaju

A atomske ambicije Kine su goleme: već sad ima 54 nuklearnih elektrana, a po 14. petoljetki bi već do 2035. trebalo biti sagrađeno još preko 150 novih, u pravilu mnogo snažnijih reaktora. Isto tako, to je relativan pojam kad se kaže kako je neko nalazište "iscrpljeno": tu je riječ i o tehnologiji eksploatacije gdje Rusi, pogotovo u inozemstvu nemaju namjere ulagati u bilo kakva poboljšanja.

Kinezi pak imaju i tehnologiju i kapital: "U prvom redu je riječ o tome, u koju tehnologiju se ulaže. Najbogatiji dijelovi zaliha se brzo iscrpljuju, ali u Kazahstanu ima još područja gdje ima urana, na primjer na rubovima starih nalazišta. Partnerstvo s Kazatompromom koji raspolaže koncesijama za još mnogo netaknutih nalazišta bi se utoliko mogao dobro isplatiti", smatra Hukin.

I do 500 milijuna razloga

Treći je razlog još jednostavniji: Moskva je bila spremna Pekingu učiniti tu uslugu, tim više što će tu dobiti lijepe novce. "Možda je Rosatom svojim kineskim partnerima naplatio cijenu među prijateljima da bi zauzvrat dobio različite preference. Taj posao bi mogao biti težak i do 500 milijuna dolara, makar ruski izvori govore o cijeni između 300 i 400 milijuna dolara", objašnjava nam Danijar Serikov sa portala inbusiness.kz.

Almas Hukin pak ističe kako je to i za Kazahstan dobar posao: Kina će toj zemlji u svakom slučaju biti dobra mušterija, makar je i kod urana kao i kod svakog zemnog bogatstva: dug je put od onoga što bi trebalo još biti pod zemljom do onoga što će jednog dana biti prodano.

A Rusima će taj novac svakako dobro doći već i zbog njihovih golemih izdataka za rat kojeg vode u Ukrajini. Državni deficit se već odražava na investicije u različite projekte, a novaca za ulaganja u nova nalazišta urana jednostavno - nema. "Rosatom sad treba novac već i zbog sankcija protiv Rusije", kaže nam Serikov i kao odličan primjer navodi nuklearnu elektranu koju Rusi grade u Turskoj.

To su tek mrvice iz Kazahstana

NE Akuja je zapravo već trebala početi s radom koncem listopada, ali Moskva i Ankara jednoglasno optužuju njemački Siemens Energy kako je kriva za zakašnjenje jer nije isporučila potrebno postrojenje. Turski ministar energetike Alparsian Bayraktar je u prosincu objavio kako je to sad naručeno iz Kine i kako je to stiglo, ali kako sad to treba još ugraditi. No to je jasan pokazatelj kako u investicijama Rosatoma u inozemstvu lako dolazi do problema kad je u projekt uključena i neka tvrtka sa Zapada.

I na koncu, daleko je od toga da su se Rusija i Rosatom povukle iz Kazahstana: zapravo nedavno, 2022. je na najvišoj političkoj razini dogovoren novi joit-venture u nalazištu Budenovskoje gdje Rusi opet imaju 49% udjela. A prema tamošnjih, po procjeni 114 tisuća tona urana su ovo što su prepustili Kinezima tek mrvice, objašnjava Serikov.

Ono što je možda manje poznato jest kako nuklearna sila Rusija zapravo nema osobito mnogo urana iz vlastitih rudnika: to nije niti 3000 tona godišnje. Rosatom je proširio svoje krakove i na nalazišta u Africi, ali tamošnji projekti veoma sporo napreduju. Drugim riječima: uran Kazahstana je i u SSSR-u bio od odlučujuće važnosti i za Moskvu i za Rosatom, to je još uvijek - a u budućnosti će zapravo biti još važniji. A kupci u Europi i na Zapadu će teško moći razlikovati uran Kazahstana koji je došao iz "ruskog" od onoga iz "kineskog" rudnika.