Za distanciranje Bundeswehra od Wehrmachta!

Svaka vojska na svijetu njeguje tradiciju. Vojničke pjesme, simboli, svojevrsne relikvije i priče o hrabrosti i junaštvu u borbi trebale bi inspirirati aktivne vojnike. Preci su uzori. To možda zvuči čudno za one koji nemaju iskustva s vojskom, ali sa stajališta vojnika koji za svoju zemlju riskiraju život to je važno – i za socijalnu koheziju postrojbi i za identitet.

Prezentacija svojevrsnih relikvija Wehrmachta i vojnička romantika u društvenim prostorijama u vojarnama Bundeswehra ipak su šokirali mnoge Nijemce. I to s pravom. Zabrinjavajuće je i protivno povijesti to što se njemačka vojska Wehrmacht iz doba nacizma tako jednostrano stilizira kao uzor za vojnike. Istina je da je u vojsci naših roditelja i djedova bilo i heroja. I istina je da je većina vojnika Wehrmachta ostala „čista“, ako je tako nešto u ratu uopće moguće.

Zločini Wehrmachta

S druge strane, dijelovi Hitlerove vojske počinili su najteže ratne zločine. Wehrmacht je u istočnoj Europi vodio brutalni rat do istrebljenja. Wehrmacht je aktivno podržavao Waffen-SS kod deportacije židova i masovnih strijeljanja civila. Wehrmacht je namjerno do smrti izgladnjivao stotine tisuća sovjetskih ratnih zarobljenika. Zbog toga Wehrmacht ne može biti uzor vojnicima jedne demokratske države koja djeluje u međunarodnim savezima.

Zamislite da poljski vojnici u okviru NATO-a smješteni u njemačkoj vojarni moraju gledati relikvije Wehrmachta – između ostalog i oružje kojim su ubijani njihovi preci. To bi bio skandal bez presedana. Zato je ispravno to što ministrica obrane Ursula von der Leyen hoće očistiti vojarne od svega toga. Trebalo bi revidirati i takozvani Ukaz o tradiciji Bundeswehra kojim se od 1982. regulira na koje se tradicije treba pozivati njemačka vojska, a na koje ne. Time će se konkretnije regulirati i odnos prema Wehrmachtu.

Pravi heroji su bili u pokretu otpora

Bilo bi bolje kada bi Ministarstvo obrane napravilo rez i reklo: dosta je bilo s tradicijom Wehrmachta, dosta je s vojarnama koje nose imena generala Wehrmachta – ljudi koji nisu imali hrabrosti da se usprotive Hitlerovim istrebljivačkim planovima ili da se povuku. Umjesto toga te vojarne bi trebalo nazvati po članovima otpora protiv Hitlera – po grofu Stauffenbergu, Henningu von Treskow i drugima. Ti časnici Wehrmachta koji su htjeli ubiti Hitlera bili su hrabri do smrti i mogu biti uzori modernim vojnicima. Našoj vojsci potrebno je više građanske hrabrosti.