Za koga rade kineski prisilni radnici?

Uyghur Forced Labor Prevention Act, Uredba o sprečavanju prisilnog rada Ujgura koju je prošlog tjedna potpisao američki predsjednik Biden već je dovela do još težih riječi između Washingtona i službenog Pekinga. S jedne strane je nebrojeno dokaza o teroru prema pretežito muslimanskom stanovništvu ujgurske manjine o čemu svjedoči inicijativa od preko 180 nevladinih udruga za ljudska prava: više od milijun Ujgura je smješteno u „obrazovne centre“ – kako Kinezi nazivaju zapravo logore za „preodgoj“ nepodobnih, a na stotine tisuće osoba je osuđeno na prisilan rad.

Prisilni radnici ne rade samo u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiang, ali već i ona je značajna za trgovinsku razmjenu Kine: SAD su i prije zabranile uvoz pamuka i proizvoda od rajčice što je već težak udarac. Jer tamo se proizvodi preko 80% pamuka koji se uzgaja u Kini, ali ova Uredba američkog predsjednika ide još dalje. Po njoj se tvrtkama ne mora dokazivati da zapošljavaju prisilne radnike, nego same tvrtke moraju dokazati da njeni kineski partneri ne koriste rad prisilnih radnika – što je u mnogo slučajeva teško, ako ne i nemoguće.

Puma, Hugo Boss, Lidl, KiK...

Već i zbog tamošnjih plantaža pamuka su prije svega na udaru tekstilni koncerni. Tu su onda i njemačke tvrtke poput Pume koja za DW još jednom ponavlja kako će „točno proučiti lanac dostave“, ali i kako „Puma niti direktno, niti indirektno nema poslovnih veza s proizvođačima u pokrajini Xinjiang.“ No tu je i tvrtka Hugo Boss koja, i prema vlastitim navodima i prema informacijama nevladine udruge Europski centar za ustavna i ljudska prava (ECCHR) „tijesno surađuje“ s jednom velikom kineskom tekstilnom tvrtkom koja je aktivna u čitavom proizvodnom procesu, od uzgoja sjemena pamuka pa do tekstilnih tvornica.

Ta kineska tvrtka ima dva pogona u Xinjiangu, a pravnica udruge ECCHR Miriam Saage-Maaß nam objašnjava kako „Hugo Boss kaže kako im se jamči kako njeni proizvodi ne dolaze iz Xinjianga. To mi se ne čini previše uvjerljivo i po mom mišljenju, Hugo Boss mora učiniti više.” Dapače: po ovoj američkoj uredbi Hugo Boss i mora to dokazati ako želi svoje proizvode plasirati i na tržište SAD. A tvrtki koje surađuju s kineskim proizvođačima iz tog područja ima još, osobito u sektoru “jeftinog” tekstila poput lanca KiK ili Lidlprotiv kojih je već poveden postupak.

Nije samo tekstil...

Nisu samo u pitanju tekstilne tvrtke: u toj pokrajini pogon ima i Volkswagen, makar se tamo proizvode vozila namijenjena tržištu Kine. Prema saznanjima Australian Strategic Policy Institute, ne samo da tamo pogon ima i njemački BASF, nego je u neposrednoj blizini tog pogona i jedan od tih “obrazovnih” logora. No njemački kemijski koncern uporno tvrdi kako u tom pogonu nema prisilnih radnika.

Na srditu reakciju Kine nije trebalo dugo čekati: ne samo da prijeti sankcijama, nego se kineskim socijalnim mrežama proširio poziv na bojkot švedskog tekstilnog lanca H&M koja se javno ogradila i osudila povredu ljudskih prava Ujgura. Pogođene su i tvrtke visoke tehnologije poput američkog Intela koji je najavio kako će se “strogo pridržavati” ove američke uredbe. Reakcije na kineskoj mreži Weibo su burne: Intel zarađuje velike novce u Kini, a sad je toliko drzak da vrijeđa tu zemlju: “Takva tvrtka treba osjetiti bol zbog toga”, piše u jednom od komentara.