Zaboravljene žrtve ubojstava Roma u Mađarskoj

Tibor Nagy kaže kako nikada nije mogao zamisliti da bi netko mogao ubijati ljude, nasumice izabrane. "Bio je to lov na ljude", kaže. U glasu ovog 47-godišnjaka se i nakon nekoliko godina osjećaju užas i nevjerica.

3. studenoga 2008. su desni ekstremisti u mađarskom selu Nagycsécs noću zapalili jednu kuću, a potom pucali na njene stanovnike koji su pokušali pobjeći. Ubili su Evu, suprugu Tibora Nagya, i njegovog brata Józsefa. Tibor Nagy je bio ranjen.

Ubojstva u Nagycsécsu su bila prva u seriji napada u kojima su počinitelji ubili ukupno šest Roma, među njima i jednog četvorogodišnjeg dječaka. Ranjeno je 55 osoba. Posljednje ubojstvo su počinili 3. kolovoza 2009. Tri tjedna kasnije su uhićeni u gradu Debrecenu. Riječ je o četvorici desnih ekstremista, koji su vlastima od ranije poznati.

Zakazivanje nadležnih

Pet godina nakon zadnjih ubojstava zanimanje mađarske javnosti, a pogotovo političke elite, je ograničeno - a tako je bilo prethodnih godina. Mediji skoro uopće ne izvještavaju o toj seriji ubojstava. Do sada nije održana nikakva središnja manifestacija u znak sjećanja na žrtve, a obitelji žrtava nisu posjetili ni premijer niti predsjednik.

A žrtve? Većina obitelji je pala u duboko siromaštvo, mnoge žrtve će do kraja života ostati invalidi, drugi su psihički oboljeli. No to nije sve. Slično kao i u slučaju ubojstava koje su pripadnici desničarske organizacije NSU izveli u Njemačkoj, mađarska policija tapka u mraku kada je riječ o istrazi. Najprije su neki polazili od toga da je riječ o obračunu kriminalnog podzemlja. Istražitelji su tek kasnije slijedili tragove desnih ekstremista. Pored toga, rezulatati istrage su dugo vremena analizirani nekoordinirano, a mađarske tajne službe su skrivale informacije o počiniteljima.

Odgovorna za zakazivanje nadležnih institucija prilikom istrage je tadašnja socijalističko-liberalna vladajuća koalicija tijekom čijeg mandata su počinjena ubojstva. Međutim, nijedan njezin predstavnik se do sada nije ispričao žrtvama. Izgleda da ni nacionalno-konzervativna vlada Viktora Orbana nije zainteresirana za razjašnjavanje ovih slučajeva. Istraga, potraga za suradnicima počinitelja napada i utvrđivanje grešaka koje su počinile tajne službe i dalje se odugovlače.

Romi - građani druge klase

"U Mađarskoj su problemi Roma i romske žrtve drugorazredne državne stvari" , kaže bivši liberalni poslanik u parlamentu József Gulyás koji je 2009. vodio parlamentarnu komisiju koja se bavila istragom ubojstava nad Romima. "Vlada se ne suprotstavlja odlučno rasističkim kaznenim djelima, a ne postoje ni oštre izjave političkih vođa kada je riječ o tim djelima."

Kao ilustracija za to služi predizborna kampanja za općinske izbore koji će se održati na jesen. U gradu Miskolc na istoku Mađarske, u kojem živi mnogo Roma, kandidati za mjesto gradonačenika šire antiromske parole. Među njima su sadašnji gradonačelnik iz Orbánove stranke, jedan desni ekstremist te kandidat socijalističke desno-liberalne oporbe Albert Pásztor koji je bivši šef gradske policije. Pásztor, koji kaže da u Miskolc želi "uvesti red", već je prije nekoliko godina privukao pažnju širenjem antiromskih parola. Sada u intervjuima izgovara rečenice poput: "Značajan broj Roma se ne može integrirati i kriminalan je."

Nedovoljna pomoć

Protiv ovakvih izjava i anticiganizma uopće mađarski političari se skoro i ne bune. Kalvinistički svećenik Zoltán Balog koji je trenutno ministar za ljudske resurse u Orbánovoj vladi, jedan je od rijetkih koji je barem nekim gestama izrazio žaljenje zbog ubojstava Roma. On svake godine održava misu za žrtve na koju poziva preživjele i obitelji žrtava. "Simbolika je važna", kaže Balog i istovremeno naglašava da se zbog rasističkih djela moraju uvesti promjene u nastavne planove i obrazovni sustav: "U idućoj generaciji moramo pobuditi više razumijevanja nego što je to sada slučaj Tu imamo mnogo posla."

Zoltán Balog je također potaknuo i dodjelu financijske pomoći preživjelima i obiteljima žrtava. Tako su oni nedavno od vlade dobili između četiri i sedam tisuća eura kao jednokratnu pomoć. Neke od obitelji su od tog novca mogle modernizirati svoje stanove, primjerice uvesti struju i vodu. Drugi se žele preseliti u bolje kuće. Međutim, znatnom broju žrtava je potrebna redovna mjesečna potpora kako bi platili lijekove i liječnike.

Mnogo uništenih života

To je slučaj i kod Tibora Nagya. Nakon ubojstava njegove supruge i brata on je obolio od dijabetesa. Zajedno sa svoje dvije kćerke napustio je selo Nagycsécs i sada živi u jednoj bijedno uređenoj kući. Njegova obitelj je od pomoći koju je dobila od vlade mogla kupiti namještaj i platiti priključak za vodu. Tibor Nagy je u međuvremenu oslijepio na jedno oko. Nema novaca za specijalnu hranu za dijabetičare,a ni za lijekove. Obično jednom mjesečno biva smješten na intenzivni odjel jedne bolnice. Zimi Nagy i njegove kćerke često nemaju drva za loženje, a i od namirnica imaju samo najosnovnije.

Tibor Nagy kao i drugi preživjeli mogli bi podnijeti zahtjev za isplatu odštete - kada bi postojala pravomoćna presuda počiniteljima. No nje nema. Tri ubojice su prošle godine u kolovozu prvostupanjskom presudom osuđene na doživotne zatvorske kazne, a jedan njihov pomagač na 13 godina zatvora. Sva trojica su uložila žalbu na presudu. Za sada je nejasno kada će početi drugostupanjski sudski postupak. A on bi onda mogao trajati dugo zbog tajnih istraga koje se vode protiv pomagača. Već je prvo suđenje trajalo dvije i pol godine.

Tibor Nagy želi da počinitelji do kraja života ostanu u zatvoru, isto kao i njihov pomagač koji je kod dva ubojstva bio vozač i koji je osuđen na trinaest godina zatvora. Tibor kaže da ne očekuje ništa više od života: "Ubojice su usmrtile moju suprugu i brata, a uništile su i moj život. U ovom životu za mene više nema radosti."