Zarobljeni u dužničkoj klopci
15. studenoga 2018
"Dođite k nama ako ste prezaduženi i ne vidite izlaz; ako Vaši dugovi rastu iako se trudite da ih smanjite ili ne znate kako platiti kredit." Onaj tko u Bonnu prizna da ne može sam izaći iz zaduženosti najvjerojatnije završi u Centralnom savjetovalištu za dugove. Šef ovog savjetovališta Henning Dimpeker, koji obavlja ovu funkciju posljednje četiri godine, objašnjava zašto sve više ljudi od njega traži savjet. "Ranije je najčešće bio samo jedan razlog prezaduživanja, primjerice kupovina nekretnina. Danas su to najčešće dva ili čak tri razloga", kaže Dimpker.
Savjetnici za pitanja zaduženosti govore i o tzv. "Big Six" uzrocima za prezaduživanje, u koje kupovina nekretnina trenutno uopće ne spada. "Glavni razlozi su danas nezaposlenost i dugoročno nizak osobni dohodak. Sektor niskih plaća je jednostavno u posljednjih deset, 15 godina znatno porastao", objašnjava socijalni radnik Dimpeker. Osim toga k Dimpekeru dolaze i ljudi koji su teško bolesni, koji su se razveli ili jednostavno oni koji su živjeli iznad svojih mogućnosti. "A onda su tu još i samostalni poduzetnici koji nisu uspjeli. To su najčešće mladi usamljeni borci koji nisu imali zaposlene radnike", kaže Dimpker.
Dugo vremena su prije svega mladi punoljetni dolazili k Dimpkeru, ali njihov udio se sada smanjuje. Sada su to prije svega građani stariji od 50 godina. A pri tome i sve više onih iznad 60 godina", objašnjava Dimpker. Pojam siromaštvo u starosti ne dolazi slučajno. Klasični slučaj: "Ljudi rade, ali se istodobno socijalna izdvajanja smanjuju. Oni dakle imaju posao, ali to ipak nije dovoljno kako bi prehranili obitelj i djecu", kaže Dimpker. Prema njegovim riječima ljudi u pravilu postaju prezaduženi u nekoj kriznoj situaciji: plaća, koja odjednom izostaje, razvod ili iznenadna bolest.
Profesionalan zaštita se traži prekasno
Dok ljudi ipak pronađu put do savjetovališta za zaduženost uglavnom je već prekasno. Mnogi su već godinama bili prezaduženi i naučili su živjeti sa svojim dugovima, govori Dimpker o svojim iskustvima. "Oni onda dolaze kod nas tek kada je račun blokiran i kada više uopće nemaju pristupa svom novcu. U početnom stadiju je, kako kaže, moguće još plaćanje na rate i vansudska poravnanja, ali kada je riječ o velikim zaduženjima onda se naprotiv radi samo još o stečajnom postupku. "Što su ljudi više zaduženi, to je i manja motivacija da se suoče sa svojom problematikom", objašnjava Dimpker.
Tu je još i jedan specifično njemački fenomen: U ovoj zemlji ljudi ne razgovaraju o novcu, a pogotovo ne o zaduženjima. "U anglosaksonskim zemljama je pitanje: 'Koliko zapravo zarađuješ?' nešto što se podrazumijeva. Ovdje je ono apsolutni tabu", kaže Dimpker. Zbog toga često ljudi, koji su se zadužili, šute iz srama. I onda čine apsolutno besmislene stvari: "Kako susjedi ne bi primijetili ništa auto se ne prodaje iako bi se trebao. I zato se ne plaća stanarina. A onda tim ljudima momentalno bude otkazan stan. No auto je još uvijek tu!"
Zaduženja se pretvore u začarani krug
Oko trećine zaduženih dolazi Dimpkeru vlastitom voljom, trećina jer ih je na to natjerala obitelj ili prijatelji i onda još trećina jer su uredi za zapošljavanje ili socijalni radnici hitno savjetovali taj korak. Onda se u prvim razgovorima radi najprije o osiguravanju aktualne životne situacije. "Najvažnije je uvijek zadržati stan. Ako je neko postao beskućnik onda mi o zaduženosti uopće više ne moramo puno pričati." Sljedeće pitanje na Dimpkerovom dnevnom redu je: Jeste li platiti struju? Što je sa zdravstvenim osiguranjem? "Upravo je kod obitelji od velikog značaja da mogu živjeti u toplom stanu. A kod kronično bolesnih da imaju pristupa minmalnoj zdravstvenoj zaštiti", kaže on.
A što može uraditi politika kako bi se ponovo smanjio broj zaduženih u narednim godinama? "Preventivno se obratiti grupacijama stanovništva koje se nalaze u prijelomnoj situaciji. I bolje umrežiti savjetovanje o zaduženosti!" To treba značiti: Savjetnici za pitanja dugovanja trebaju raditi skupa u jednom timu sa savjetnicima za pitanja ovisnosti. Henning Dimpkers navodi njegov omiljeni primjer: "Jednostavno nema smisla bez terapije osloboditi dugova nekoga tko je ovisnik o igrama na sreću jer će on u kratkom roku imati ponovo nove dugove."