Zašto Balkan, zašto Booster?

Kada su u proljeće 2017. godine počele pripreme za realizaciju projekta Balkan Booster, mnogi od sudionika nisu imali jasnu predodžbu kako bi on na kraju trebao izgledati. Samo je njegov cilj bio jasan: potaknuti dijalog među mladim ljudima u jednoj regiji koju povezuje jako puno sličnosti, ali i razdvaja jako puno razlika. Protekla desetljeća su te razlike učinile da se sličnosti zaborave, štoviše, i potisnu. Isticanje razlika je postalo instrument jačanja nacionalnih identiteta, regionalno je postalo neprijatelj nacionalnog. A da za to zapravo nema nikakve potrebe. Činjenica da je neka zemlja nastala u previranjima zadnjeg desetljeća 20. i prvog desetljeća 21. stoljeća ni u kojem slučaju ne znači da ona nema više svoje povijesno, kulturološko ili zemljopisno okruženje. Štoviše. Temelj ideje ovoga projekta je da to okruženje svaku pojedinu od tih zemalja čini jačom i bogatijom. Odnosno da bi tako moralo biti. Ali da je realnost, na žalost, ali i s razlogom, drugačija.

Balkan Booster je zato odlučio poslati mlade ljude iz zemalja jugoistočne Europe da zajedno istražuju susjedstvo - da ga uz pomoć svojih domaćina upoznavaju i da svoj kraj gledaju očima svoga gosta. Ideja je bila da se radi u tandemima. Prva generacija Balkan Boostera 2017. godine se sastojala od dvije faze: u Balkan Boosteru 1 su se članovi tandema - jedan novinar, tj. jedna novinarka i/ili jedan aktivist, tj. jedna aktivistkinja - međusobno posjećivali i tjedan dana istraživali grad domaćina. Tako je, na primjer, ekološki aktivist Aleksandar Novović iz Crne Gore ugostio u Podgorici Marka Kaselja da bi mu za koji tjedan uzvratio posjet u Vinkovcima. Zadani okvir im je bio tematski širok i otvoren, samo je trebalo poštovati formu: ona je trebala biti pogodna za objavljivanje na društvenim mrežama, tražili su se, dakle, kratki web-videi, zanimljive foto-priče, ponekad i samo jedna slika koja će govoriti više od riječi. 

U Balkan Boosteru 2 su pisci i/ili karikaturisti iz dvije zemlje zajedno upoznavali jedan do tada im nepoznat grad ili malo mjesto u nekoj trećoj zemlji regije. Tako su hrvatska spisateljica Željka Horvat Čeč i makedonski pisac Stefan Markovski udvoje otkrivali kosovsku Gračanicu.

Protagonisti projekta iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Albanije i Kosova koje je izabralo uredništvo DW-a su hrabro prihvatili izazov i vratili se s pregrštom zanimljivih iskustava i doživljaja. Nakon dva mjeseca putešestvija po Balkanu - prostoru koji se na žalost prečesto percipira kao problematičan, kaotičan i nesređen, a zapravo je košnica predivnih ljudi, boja, okusa i mirisa, nastao je prekrasni potpourri priča koje su nam pokazale koliko zajednička prošlost ljude na ovim prostorima i danas neporecivo spaja, ali i dalje i bolno razdvaja. I jedno i drugo je stvarnost koju treba poštivati. 

Čineći to, odlučili smo i dalje spajati mlade ljude otvorene za propitivanje, za učenje, za diskusiju i dijalog, zadajući im u Balkan Boosteru 2018. malo uži okvir. Ove godine su na svoje izlete u susjedstvo trebali krenuti sa spremnošću da sebe i one koje sretnu na neki način suoče s prošlošću. Pritom nismo mislili nužno i direktno na ratna događanja u protekla dva desetljeća, nego na sve ono što se događalo u prošlosti i što je oblikovalo njihove živote i živote njihovih sugovornika. Tako je Azem dobio zadatak da u Splitu ispita kako percipiraju Bosnu i Hercegovinu i njezine stanovnike, koliku poznaju tu zemlju koja im je geografski toliko blizu. I koliko im je kultura u njoj bliska, a koliko daleka. 

I na kraju, zašto Balkan, zašto Booster? Svjesni da se neki ne vide kao dio Balkana, da se neki čak smatraju uvrijeđenima što ih se u njega svrstava, nazvali smo ovaj projekt Balkan Booster, jer nam se to ime učinilo efektno, nepretenciozno i uhu dopadljivo. Nismo pritom željeli na bilo koji način definirati granice Balkana, odrediti ga kao geografski, politički ili kulturološki pojam. Nego, naprotiv, pokazati da mu se čini velika nepravda kad ga se - pogotovo na Zapadu - koristi kao sinonim za "bačvu baruta".