Zašto PEGIDA ima sve više pristaša?

Pegida je marka. Ni manje ni više. To je marka za pokret koji je daleko više od pukih imena Pegida (Patriotski Europljani protiv islamizacije Zapada), Hogesa (Huligani protiv selefija), Alternative za Njemačku ili dosadašnjih pivom razveseljenih kongresa CSU-a u Donjoj Bavarskoj na kojima se zaklinjalo u kršćanski Zapad. Jer zapravo je sasvim svejedno kako se sve to naziva. Činjenica je da u Njemačkoj brojni ljudi trenutno imaju strah od "islama". Riječ je o jednom difuznom, nekonkretnom osjećaju nelagode koji se hrani iz cijele mješavine događaja i tema: od 11. rujna i sveprisutnog straha od islamističkog terora, rasprava oko nošenja marama i burki, radikalnosti Islamske države, muslimana iz Njemačke koji odlaze (u Irak i Siriju - nap. ur.) kao džihadisti, priljeva izbjeglica iz zemalja u kojima bjesni Islamska država i stalnog gorućeg pitanja o tome, pripada li muslimanska Turska Europskoj uniji ili ne.

"Svi su muslimani isti"

Brojni ljudi su zbog svega toga preopterećeni i to je razumljivo. Jer nasuprot akademski obrazovanim stručnjacima u politici i medijima, koji formiraju javno mnijenje, većina ljudi nema izdiferenciranu sliku o strujanjima koja postoje unutar islama. Svaki musliman za njih je isti.

Pri tome upravo i mediji doprinose tome da loši osjećaji budu pojačani. Aktualni primjer: talačka kriza u Sydneyju. I prije nego što su konkretni detalji bili poznati, medijski izvještaji su prestizali jedni druge pri čemu su zastupali poznate klišeje: "džihad", "sveti rat", "islamist". Ove ključne riječi su brzo pronađene. Pri tome se sve to neprestano miješa s najnovijim ispadima Tayyipa Erdogana koji je Turcima, koji žive u Njemačkoj, savjetovao da ne postanu "previše njemački".

Ciljane provokacije pokazuju djelovanje

Uz to dođu izvještaji o mladićima iz Wuppertala, koji najozbiljnije paradiraju kroz centar grada kao "šerijatska policija" i otvoreno se zalažu za nošenje odjeće koja je "u skladu s islamom". Kakva glupost! Pa ipak: što bi nakon toga još moglo ostati u glavi prosječnog njemačkoga građanina osim "islam je zlo"? I budimo ipak iskreni: jednostavno je smiješno kada muslimanske djevojčice u gradskom kupalištu na berlinskom Plötzensee u tzv. burkiniju (kupaćem kostimu koji prekriva cijelo tijelo, nap.ur.) skaču u vodu ili kada se muškarci, koji nose kaftan i bradu, mole u kelnskoj podzemnoj željeznici.

Problem u Njemačkoj je da o tim brigama brojnih ljudi ne postoji spomena vrijedna rasprava u javnosti. I da ti ljudi zbog toga više ne osjećaju da su ozbiljno shvaćeni. Umjesto toga pljušte unaprijed stvorene optužbe iz političkih krugova. Aktualni primjer su izjave Heika Maasa. Savezni ministar pravosuđa je prosvjede u Dresdenu označio kao "sramotu za Njemačku". Ovo je fatalni signal izopćavanja i u konačnici pokazuje samo to koliko malo razumijevanja zaista postoji za ovu tematiku. Jer posljednja ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da i u okvirima stranke, kojoj Maas pripada, postoji raspoloženje za ideje koje propagira Pegida: 46 posto pristaša SPD-a se slaže sa zahtjevima Pegide. Nad tim se mora zamisliti. SPD nije stranka kod koje se glasovi dobivaju odavanjem počasti kršćanskom Zapadu. I svrstavanje u desni centar bi većina članova shvatila kao uvredu.

Brige i strahovi su prisutni

Uopće nema sumnje da na demonstracijama u Dresdenu sudjeluju i radikali krajnje desnice. Ali pokreti kao Pegida u međuvremenu privlači ljude iz svih političkih opcija i slojeva. Svi oni su dio jednog masovnog fenomena. Nisu dio perfektno uštimane nacističke mase, koja se nezaustavljivo kotrlja Njemačkom već su simbolično svjetlo rasprave o brigama i strahovima jednog dijela Nijemaca koji nije neznatan. Riječ je o brigama o kojima se već tisuću puta razgovaralo za kavanskim stolom, prilikom roštiljanja i u raznim udruženjima - brigama koje sada sebi očito krče put. I sve više građana primjećuje: "Ja uopće nisam usamljen u svojim razmišljanjima!" Negiranje njihovih briga ili grđenje i ruženje demonstranata neće dovesti do promjene mišljenja onih koji demonstriraju na hladnim zimskim ulicama. Potpuno suprotno. To samo pokazuje koliko se politika udaljila od građana i tjera ljude u ruke demagoga, koji djeluju s nacističkih i desničarskih margina.