Zašto se nekim ukrajinskim izbjeglicama oduzimaju djeca?

„Mama, vodi me odavde, vrati me kući. Jako mi nedostaješ", kaže na ukrajinskom sedmogodišnja Svitlana na snimci koju je DW-u pokazala njezina majka Irina*.

Ova 52-godišnjakinja je kontaktirala novinarku DW-a putem društvenih mreža, žaleći se da joj je njemački Zavod za socijalni rad (Jugendamt) „oduzeo kćer".

DW se potom sastao s Irinom u gradu G. u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i ona je detaljno ispričala kako je sa kćerkom došla u Njemačku kada je počeo rat. Rekla je da je kćerka već́ nekoliko dana u „centru za djecu" pod nadzorom Jugendamta i da će tamo biti sve dok sud ne donese odluku. Do tada ju ne smije posjetiti. Suđenje će biti za nekoliko dana.

Irina ne govori njemački, u komunikaciji s državnim službenicima koristi Google aplikaciju za prevođenje i ne razumije točno zašto je odvojena od djeteta. Htjela je, kaže, na kratko otići s djetetom u Ukrajinu i poslije se vratiti u Njemačku.

Sve po propisu

U službenom dokumentu koji nam Irina pokazuje između ostalog stoji da će Zavod za socijalni rad grada G. ići na sud da „majci koja ima starateljstvo oduzme pravo određivanja djetetovog mjesta boravka i to pravo prenese na službenog staratelja”.

U drugom dokumentu stoji: „Radi se o želji majke, koja je pod velikim stresom, da se vrati u ratnu zonu Ukrajine (Kijev), zajedno s kćerkom koja pokazuje vrlo velike probleme u ponašanju." Ističe se i da je, „prema procjeni Jugendamta, dobrobit djeteta ozbiljno ugrožena”.

Na internetskoj stranici Jugendamta stoji: „U ekstremnim slučajevima služba mora uzeti djecu na skrb." To se ističe i u odgovoru nadležnog ministarstva Sjeverne Rajne-Vestfalije na pitanje DW-a. Glavni kriterij je ugroženost dobrobiti djeteta. U slučaju Irine - njena želja da se vrati u Ukrajinu ocijenjena je kao neposredna opasnost za život djeteta.

Irina nam kaže da ju socijalna radnica nije razumjela i da je Zavodu za socijalni rad dala pogrešne informacije o njenom navodnom povratku u Ukrajinu. Prema Irininim riječima, ona se nije željela trajno vratiti u Ukrajinu, već́ je samo iskoristila pravo da otputuje kući i potom se vrati u Njemačku.

Kako je Zavod za socijalni rad ušao u Irinin život

Irina je jedna od preko milijun ukrajinskih izbjeglica u Njemačkoj. Većina njih su žene i djeca. Irina, koja ima troje djece, kaže da je u Ukrajini 30 godina radila kao medicinska sestra, ali je bila poduzetnica kada je Rusija napala Ukrajinu. 

Po dolasku u Njemačku je zajedno s najmlađom kćerkom raspoređena u grad G. (starija djeca žive odvojeno) i privremeno smještena u hotel. Tražile su pomoć́ i obratile se Zavodu za socijalni rad.

„Mojoj kćerki potrebno društvo, usamljena je. Rekli su mi da Zavod za socijalni rad tu može nešto učiniti. Otišla sam tamo i zamolila ih da pomognu mom djetetu pod stresom, dječjim grupama ili plivanjem, kako bi se moglo nečim baviti", priča Irina. Dodaje da je rekla da se muči jer joj je dijete hiperaktivno. „Potpisala sam papire, rečeno mi je da je to dokument kojim sam tražila pomoć́“, rekla je Irina. 

Prema njenim riječima, poslije toga su ju posjetili socijalni radnici. Prema dokumentima, Irina se žalila da to nije bila prava pomoć́. Također se Jugendamtu nekoliko puta žalila na školu koju je pohađala njena kćerka. Zbog lošeg ponašanja djevojčica je tri puta isključena s nastave. Prema dijagnozama njemačkih liječnika koje nam pokazuje Irina, „dijete pati od poremećaja u emocionalnom i socijalnom razvoju“.

Na zahtjev majke Jugendamt je odlučio poslati djevojčicu u školu za djecu s posebnim potrebama - u drugom gradu. Irina kaže da njezina kćerka jako voli tu školu. Zahvalna je nastavnicima i ističe da škola ima potpuno drugačiji pristup djeci.

„Željela sam samo najbolje za svoju kćerku, ali mi je ona oduzeta", tvrdi Irina, okrivljujući Zavod za socijalni rad grada G. 

Zašto se oduzimaju djeca?

Julija Čerepnina, šefica ukrajinske zaklade Generacija 4 koja pomaže izbjegličkim obiteljima, zna za jedan sličan slučaj: „Majka koja se htjela vratiti u Ukrajinu zatražila je od Jugendamta da joj vrati dijete jer je bilo depresivno. Majci su djelomično oduzeli pravo da kao roditelj odlučuje o mjestu boravka djeteta jer je htjela odvesti dijete u državu u kojoj se vodi rat."

Razlozi koje Zavod za socijalni rad može vidjeti kao prijetnju za dobrobit djeteta mogu uključivati sljedeće: „Fizički znaci da dijete tuku ili da je preplašeno, da se ponaša neprikladno, ima neki zdravstveni problem ili zaostaje u razvoju jer je nezbrinuto, iscrpljeno, a roditelji tome ne pridaju nikakav značaj“, kaže Čerepnina.

Ona dodaje da zna za druge slučajeve kada su njemačke vlasti oduzimale djecu ukrajinskim obiteljima: „Na primjer, majka je otišla kupiti namirnice i ostavila djecu samu. U drugom slučaju, majka je vodila dijete liječnicima, koji su pak rekli da je dijete zdravo. Potom su liječnici prijavili Jugendamtu da majka pati od Münchausenovog sindroma te da izmišlja bolesti svog djeteta."

DW zna za još dva slučaja oduzimanja djece kod kojih je navedeno da je majka narkomanka odnosno da je tukla svoju djecu.

„Ali, naravno, postoje i slučajevi kada su majke ovisne o alkoholu i viču na svoju djecu“, kaže Čerepnina. Međutim, njena zaklada smatra da je neprihvatljivo oduzimati djecu obiteljima: „To traumatizira djecu i nanosi nenadoknadivu štetu obitelji. Europski sud za ljudska prava je otuđenje roditelja i djece klasificirao kao zlostavljanje djece jer se radi o psihičkom nasilju nad djecom."

Koje ovlasti ima Zavod za socijalni rad?

U ukrajinskim obiteljima situaciju često pogoršava nepoznavanje zakona i mentaliteta. Čerepnina navodi nekoliko primjera: majka viče na dijete na igralištu ili ostavlja djecu samu. To je radila i u Ukrajini, ali to tamo nije zabranjeno. Ili - obitelj već́ više od šest mjeseci živi u Njemačkoj, a djeca ne idu u školu, što je kršenje njemačkog zakona.

No to nikako ne znači da će u takvim slučajevima Jugendamt intervenirati i odmah oduzeti djecu. Privremeno oduzimanje djeteta je ekstremna mjera, utemeljena na odluci suda. A prije nego što se to dogodi, pokušava se pomoći obitelji. 

No u slučaju neposredne prijetnje, Zavod za socijalni rad reagira odmah. Na primjer, Jugendamt i policija izveli su dijete iz kuće bez suglasnosti roditelja jer je postojala osnovana sumnja da je majka otrovala dijete. U drugom slučaju policija i služba su provalili vrata jer su se susjedi žalili na vrištanje djece, a roditelji dugo nisu bili kod kuće. Ali takvi slučajevi su rijetki.

Dakle, s pravnog gledišta Jugendamt ima pravo poduzeti mjere kada su ugroženi dobrobit, život i zdravlje djeteta. Pitanje je samo postoje li za to opravdani razlozi. Upravo to je često kontroverzno i ispituje se u sudskom postupku.

Smiju li njemačke vlasti oduzeti djecu i strancima?

Irinin slučaj nije jedini, potvrđuju to za DW i iz ukrajinskog veleposlanstva u Berlinu i ističu: „Morate znati da su ovo opća pravila koja vrijede za njemačke državljane i za državljane stranih država." To proizlazi i iz odgovora nadležnog ministarstva Sjeverne Rajne-Vestfalije na upit DW-a.

Prema riječima povjerenika za ljudska prava ukrajinskog parlamenta Dmitra Lubinjeza, zaključno s lipnjem 2023. od ukrajinskih izbjeglica u EU-u privremeno je oduzeto ukupno 240 djece, ne navodeći koliko od toga u Njemačkoj.

Vraćaju li djecu roditeljima?

Kako je za DW priopćilo ukrajinsko veleposlanstvo u Berlinu, „prema podacima koji su nam dostupni danas (početkom kolovoza 2023.) u većini slučajeva djeca su vraćena roditeljima ili starateljima i skoro sve te obitelji su se vratile u Ukrajinu."

A što je s Irinom i njezinom kćerkom? Neposredno prije objavljivanja ovog članka Irina je za DW rekla da joj je kćerka vraćena. Dokumenti pokazuju da je postignut dogovor između nje i Zavoda za socijalni rad: ona će jamčiti dobrobit svoje kćerke, a u suprotnom joj dijete može biti ponovo oduzeto.

*Imena majke i djeteta su promijenjena

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu