Zašto su Nijemci protiv euroobveznica?

Harmonično vjerojatno neće biti kada se u četvrtak (23.4.) sastanu šefovi država i vlada EU kako bi razgovarali o financijskim posljedicama pandemije koronavirusa. Unutar Unije postoje potpuno različita mišljenja o tome kako može, treba i mora izgledati europska solidarnost u vrijeme korone.

Glavni sukob se vodi oko euroobveznica, koje su u ovoj krizi nazvane i koronaobveznice. Pri tome bi države euro zone trebale preuzeti zajedničke dugove na tržištu kapitala, preuzeta sredstava zajednički podijeliti i zajednički odgovarati za njihovo vraćanje i kamate. Financijski jake zemlje bi u tom slučaju morale plaćati više kamate nego sada, a za financijski slabije zemlje bi s druge strane kamate bile smanjenje. Ako bi međutim neke zemlje postale insolventne onda bi ostatak dugova i kamata morale preuzeti preostale zemlje.

Devet zemalja EU su za euroobveznice

Za Italiju i Španjolsku, koje su već beznadežno zadužene, to zvuči privlačno. Njima bi zajedničke obveznice bile puno draže nego krediti preko fonda za spašavanje Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM). I Francuska te šest drugih zemalja podržavaju euroobveznice. Nizozemska, Austrija, Finska i Njemačka ih s druge strane žestoko odbacuju. One strahuju da bi time dale besplatnu bjanko mjenicu onima koji svoje financije godinama ne drže pod kontrolom i do danas nisu proveli političke i ekonomske reforme. Euroobveznice bi im mogle dati sredstava da i dalje ne štede, ne saniraju svoje budžete i da ne reformiraju svoje tržište rada, socijalne i porezne sisteme.

Euroobveznice su u pandemiji korone pogrešan put, je izričito još jednom rekla njemačka kancelarka Angela Merkel u ponedjeljak na sjednici Predsjedništva svoje Kršćansko-demokratske unije (CDU). Sudionici sjednice navode da su tijekom održavanja telefonske konferencije bili suglasni u tome da bi zajedničko preuzimanje dugova u Njemačkoj naišlo na veliki otpor.

Vječna tema

Anglea Merkel govori iz iskustva. Diskusija o euroobveznicama ju prati od kako je postala njemačka kancelarka. "Svaka odluka o kratkoročnoj stabilizaciji jedne države članice Europske unije mora biti donesena u skladu s dugoročnom stabilnošću ekonomske i monetarne unije", rekla je Merkel još 2010. godine u njemačkom parlamentu Bundestagu. EU je tada bila u financijskoj i dužničkoj krizi. Grčka, Italija, Portugal, Španjolska i Irska su se nalazile pred bankrotom. Tada se postavljalo pitanje: Što uraditi?

"Njemački narod se odrekao njemačke marke s povjerenjem u stabilni euro. Ovo povjerenje ne smije ni u kom slučaju biti iznevjereno", rekla je Merkel. "Zbog toga kažem: dobar Europljanin nije nnužno onaj tko brzo pomaže. Dobar Europljanin je onaj tko pazi na europske ugovore i nacionalno pravo i tako pomaže da ne bude nanesena šteta eurozoni", rekla je Merkel.

Jedan za sve, svi za jednog? Ne i u slučaju eura!

Činjenica je da je u članku 125 ugovora o načinu rada Europske unije propisano da svaka država sama snosi dugove koje napravi i odgovara za njih. Njemačka je ovu "No-Bail-Out-Klausel" još 1993. godine uvrstila kao preduvjet za pristup monetarnoj uniji. Tadašnji ministar financija Theo Waigel je dao sveto obećanje: "Ne preuzimamo dugove drugih zemalja, ne postajemo jamstvena zajednica."

A pitanje je i što bi na euroobveznice rekao njemački Savezni ustavni sud? O novcu poreznih obveznika odlučuju parlamenti, prije svih Bundestag. To stoji u Ustavu. "Osim što euroobveznice, eurobills, fondovi za otplatu duga i drugo u Njemačkoj nisu u skladu s Ustavom, smatram ih i ekonomski pogrešnim i kontraproduktivnim", rekla je Angela Merkel u lipnju 2012. godine: "Sjećam se samo toga da ni Savez ni njemačke savezne zemlje kao ni države poput Amerike ili Kanade ne poznaju zajedničko jamstvo za preuzete obveznice", rekla je Merkel.

Zajedničko jamstvo bez odgovarajuće kontrole i mogućnosti intervencije u nacionalne budžete nije moguće, rekla je Merkel. O nekom zajedničkom europskom ministru financija Merkel međutim nikada nije govorila. Njemačka ne želi ići tako daleko da se odrekne nacionalne suverenosti u financijskim pitanjima.

Što građani misle o euroobveznicama?

U vrijeme pandemije koronavirusa raspoloženje je pozitivnije nego u ranijim godinama. Iz reprezentativnih anketa njemačkih instituta za ispitivanje javnog mišljenja proizilazi da je aktualno oko 40 posto Nijemaca za zajedničke dugove sa zemljama eurozone, a oko 40 posto je protiv. Svaki peti ispitani je neodlučan.

Prije krize su Nijemci godinama stalno u većini bili protiv eurobveznica. Čak i kada je riječ o paketu pomoći koji je usvojen tijekom financijske i dužničke krize kako bi se spasili Grčka i euro bilo je beskrajnih rasprava ne samo u Bundestagu, već i među građanima.

AfD bi iskoristio euroobveznice

U sadašnjoj raspravi u njemačkoj vladi će se zasigurno prisjetiti 2013. godine kada je formirana Alternativa za Njemačku (AfD), kao desničarskoliberalna i euroskeptična stranka. AfD se doduše kasnije fokusirao na izbjegličku krizu i razvio se dalje u desničarskoradikalnu stranku. No odbijajući stav prema EU je ostao.

Ako bi njemačka vlada prihvatila euroobveznice to bi za AfD bilo kao naručeno. Po uzoru na britansku Brexit kampanju AfD bi stvorio raspoloženje protiv EU-a i pokušao nahuškati građane.

K tome euroobveznice bi i bez zajedničkog jamstva bile skuplje za njemačke porezne obveznike. Kako za nove kredite tako i za stare dugove koji samo na državnom nivou iznose više od bilijun (tisuću milijardi) eura morale bi biti plaćane više kamate. Jedan posto viših kamata odgovara dvocifrenom broju u milijardama.

Obveznice za obnovu umjesto euroobveznica?

S obzirom na ionako veliki nivo zaduženosti u pandemiji koronom bilo bi teško poreznim obveznicima opravdati nove dugove. Sada ostaje da se sačeka kako će samit EU proći u četvrtak. Tko će se nametnuti sa svojim zahtjevima? Na kraju bi Nijemci mogli u najmanju ruku djelomice popustiti i morlti prihvatiti barem obveznice za obnovu, dakle ograničeno uzimanje kredita. To zagovaraju čak i njemački ekonomisti.