Zeleni kutak za relaksaciju ili prestiž u susjedstvu?

Ono što su nekada bili povrtnjaci za rad i odgoj djece, Schrebergärten, nazvani po pedagogu Moritzu Schreberu, koji ih je koncipirao sredinom 19. stoljeća, danas su male oaze za odmor čitavih obitelji. 65-godišnji umirovljenik Peter Murmann predsjednik je Udruženja malih vrtova „Butzweiler 1" u Kölnu. I sam unajmljivač malog vrta, već pune 22 godine, svjestan je prednosti koje takvo mjesto pruža onima koji ne žive u kući s vrtom. „Kako je u današnjoj krizi sve manje novca, a i ne može se uvijek otići na godišnji odmor kada djeca imaju praznike, mnogi radije unajmljuju vrt koji ih godišnje stoji 250 eura i u kojem mogu raditi što ih je volja.", priča Peter.

Dekorativne parcele za susret s prirodom

Skupine od po stotinjak malih vrtova nalaze se na rubu gotovo svakog njemačkog grada, uz zeleni pojas, naselja i parkove. Iznajmljuju ih i Grad i Crkva. Iz njegovanog zelenila dekorativnih parcela, površine od stotinjak do 350 četvornih metara, proviruju drvene kućice veličine do 24 četvorna metra. One su dovoljne za smještaj alata, vrtne garniture, suncobrana i plastičnog bazena za djecu. Ove mini-vikendice, koje većinom imaju ugrađenu i malu kuhinju, za mnoge predstavljaju susret s prirodom. 52-godišnji Andreas spoznao je prednosti vlastitog komoditeta još prije 7 godina. „Ovdje si mogu urediti kutak prirode po svom. To je mjesto gdje živim s prirodom. Gradski parkovi ne mogu zamijeniti ovu vrstu slobode na svježem zraku.", kaže Anders.

Smjena generacija

Do sada su mali vrtovi većinom bili u rukama starijih ljudi, ali od prije nekoliko godina došlo je do smjene generacija, ističe Peter Murmann: „Mnogi su umrli ili više ne mogu održavati vrt iz zdravstvenih razloga, tako da smo dobili velik broj mladih ljudi s puno djece. Trenutno imamo 24 mališana." Od najranijeg djetinjstva vrt svojih roditelja posjećuje i 25-godišnja Yvonne, koja sada i sama ima malo dijete. „Kod kuće živimo u stanu s balkonom, ali bez vrta. S djetetom je puno lakše kada se ima vrt. Kad je lijepo vrijeme, ležim ovdje na suncu i odmaram se, a navečer svi zajedno pečemo roštilj, jedemo i slavimo.", priča Yvonne.

Zeleni hobi uz brojna pravila

Liste čekanja za unajmljivanje takvih vrtova su dugačke. Onaj tko ipak ima sreću dobiti ga, mora se pomiriti s pridržavanjem brojnih pravila, napominje Peter Murmann: „Primjerice, popodnevni mir od 13 do 15 sati, navečer poslije 19 sati ne smiju se više obavljati radovi koji prave buku, jednom mjesečno se zajednički radi na održavanju terena, zabranjeno je držanje pasa i kokoši, zabranjeno je uzgajanje trešnja, budući da trešnja privlači jednu biljnu bolest. Imamo i popis pravila što se smije, a što ne smije."

No i uz sve zabrane i pravila, sve je više onih kojima takav hobi pričinjava zabavu. Dovoljno je baciti pogled na male vrtove i shvatiti koliko ljubavi, truda i energije je uloženo u njihovu njegu. Svaki prolaznik će pomisliti: odraz njemačke pedantnosti i perfekcionizma. Je li u pitanju zeleni kutak za relaksaciju ili pak prestiž u susjedstvu, manje je bitno. Susjedi žive u slozi, zadovoljno izjavljuje Peter Murmann i dodaje: „Prošli smo tjedan, primjerice, imali proslavu u našem udruženju i unatoč kiši koja je cijeli dan padala, došlo je jako puno ljudi i vladala je predivna harmonija."

Autor: Volžana Anders

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina