Zid plača - bojišnica za prava žena u Izraelu

Bonnie Ras, uvjerena cionistkinja i konzervativna židovka, nikada se nije nadala da bi njezino ime jednog dana moglo stajati na sudskoj tužbi protiv države Izraela. No, ime ove stanovnice Jeruzalema, koja  radi s molitvenom skupinom Žene Zida, našlo se na sudskoj tužbi iz  travanja 2013., a koja je rezultirala povijesnom pobjedom za žene, koje su se borile za pravo da se mole prema vlastitim običajima na Zidu plača - najsvetijeg židovskog hrama. 

Židovske molitve na Zidu plača dio su izrazito ortodoksne, ili Haredi tradicije, tradicije od otkako je ovo mjesto palo pod židovski suverenitet 1967. To je značilo da se muškarci i žene odvojeno mole: muškarci se mogu moliti, pjevati, čitati naglas iz Tore i nositi talit – molitveni šal – dok u međuvremenu žene mogu samo šutjeti.

Ovo je status quo, koji do sada nitko nije osporavao. I Žene Zida mole se svaki mjesec na Zidu plača, već gotovo 25 godina. No, stvari su se pogoršale 2009. kad su žene počele naglas čitati iz Tore i nositi talit, rekla je Ras za Deutsche Welle.

Što znači biti židov?

Mi ne želimo biti muškarci, rekla je Ras. „Sve smo mi religiozne žene, obrazovane smo i sve smo primile mitzvah (zapovijedi), koje Haredim ne predviđa za žene“ kaže ona te dodaje da ovo mjesto „pripada svima nama“.

To ljuti mnoge, ne samo kod pripadnika ortodoksnih struja koji su verbalno i fizički napadali žene tijekom njihovog mjesečnog posjeta, nego i kod države – koja sama sebe definira kao demokratsku i židovsku. Time se sada postavljaju pitanja: Što znači biti židov? Treba li država imati širu definiciju židovstva nego Haredi tradicija, koja dominira još od osnivanja Izraelske države 1948?

Mjesečni molitveni susreti postali su isplativi medijski događaj. Policija svaki put vrši uhićenja žena zbog obavljanja vjerskih obreda na svetom mjestu, koji nisu u skladu s lokalnim običajima – a to se smatra kršenjem zakona.

Borba za vjersku raznolikost rezultirala je tužbom, koju su Žene Zida napokon dobile. Okružni sud u Jeruzalemu donio je odluku da žene koje nose molitveni šal i čitaju Toru naglas na Zidu plača, ne krše lokalne običaje, niti remete javni red i mir, te ih nije potrebno uhititi.

Kriza identiteta

Slučaj je podijelio naciju. Istraživanje, koje je proveo Institut za demokraciju u Izraelu, pokazuje da 56 posto izraelske populacije podržava žene, dok je 34 posto protiv njih. Jedan od njih je i Samuel Rabinovich, rabin na Zidu plača. On smatra da bi se ortodoksni običaji trebali zadržati. „Mislim da je to stvarno neprimjereno“, rekao je za odluku suda, „radi se o maloj grupi, koja pokušava unijeti razdor. Preklinjem ih da prestanu“.

Slučaj Žena Zida uzburkao je strasti u Izraelu. On dolazi u vrijeme u kojem se ultra-ortodoksni način života – i privilegije koje su povezane s njim – suočava s velikim promjenama. Tijekom prethodnih vlasti ultra-ortodoksni Židovi držali su ključna ministarstva i tako kontrolirali brak, imigracije, stanovanje i obrazovanje te vrlo uspješno štitili vlastite zajednice i branili ono što su oni smatrali židovostvom. Vjerski suci su također ultra-ortodoksni, te je za Harede dosada bilo moguće izbjeći vojnu službu, zbog izučavanja židovskih spisa – čak su za to bili i plaćeni.

Mnogi sekularizirani Izraelci im zamjeraju na ovim povlasticama. Neki od njih vršili su pritisak na premijera Benjamina Netanjahua i predbacivali mu da je osnovao vladu bez izrazito desnih ultra-ortodoksnih. Zbog toga Haredim je značajno izgubio na političkom utjecaju. „Sada su suočeni s izmjenama zakona, koji će utjecati na njihov način života.

Vlada želi integrirati ultra-ortodoksne u društvo uvođenjem izraelskog nastavnog plana obaveznim služenjem vojnog roka“, rekao je ortodoksni rabin Ken Spiro iz Aish Ha Tora, židovskog obrazovnog centra u Jeruzalemu. „Ovo je velika promjena. Najveća u posljednjih 30 godina, u kojima sam ja ovdje“, dodao je on. 

Blagi prijelaz ili građanski rat?

Haredi zajednica u Izraelu čini deset posto od ukupnog stanovništva, ali ima najveći postotak rođenih – prosjek je osmero djece u obitelji. Također, imaju najvišu stopu nezaposlenih. To dugoročno ovo nije održivo, mora doći do promjena – ali polako. Inače bi u ovoj zemlji mogao izbiti građanski rat“, kaže Spiro. U tome leži i njegovo negodovanje s načinom na koje su Žene Zida tražile svoja prava.

Bonnie Ras suosjeća s problemima članova zajednice Haredi zajednica, jer se mora privikavati na promjene. „Ja to znam i poštujem, ali oni ne smiju unazaditi ostatak židovstva i svijeta“, rekla je. „Nisu više u vladi. Sada osjećaju paniku. Osjećaju se vrlo ugroženo. I izabrali su najsvetije mjesto Židova kao svoje bojište. “

Žene Zida čeka još jedan pravni izazov, ukoliko se netko bude žalio Višem sudu na prethodnu odluku ili ako zakonodavci odluče da su njihove aktivnosti ilegalne. A ultra-ortodoksni do sada nisu pokazali naznake da je ova borba završena.

.