Ljuske pistacija za malo topline

Hussein Berro sjedi sa svojom suprugom i troje male djece na podu u svom šatoru. Pod je prekriven s nekoliko komada jednostavne tkanine. U šatoru izbjegličkog kampa u Khirbet al-Jozu na sjeverozapadu sirijske pokrajine Idlib je hladno. "Najveći problem zimi nam je blato. Šator prokišnjava, voda ulazi u njega, nema wc-a. Mi ovdje spavamo i svugdje ulazi vlaga. A i ulice su u stvarno lošem stanju", žali se Hussein. "Ulice" pred njegovim šatorom su zapravo blatnjavo polje. Duboki tragovi guma su ispunjeni vodom. Jedan pored drugog su usko poredani provizorni smještaji napravljeni od bijelog platna. "Da mi se samo vratiti kući, napustiti ovo mjesto sa svojom obitelji. Ali to bi bilo preopasno. Nismo sigurni. Ovaj šator je siguran. A naša sigurnost je u Božjim rukama."

Svi su odjednom htjeli imati Sadeeqovu peć

Za Husseina Berra i njegovu obiteljovaj šator je jedina opcija. Ali posebno im je teško sada, po zimi, kada se ovdje noću temperature spuste na nula stupnjeva. Jedini način kako da se malo ogriju je otići u brda i skupiti drva kako bi se djeca malo ogrijala na vatri.

U vremenima kada drva u ovom kraju ima malo Sadeeq Alwan je smislio kako na jedan poseban način doći do topline. On je u Al-Dani konstruirao peći u kojoj se ne spaljuju drva nego - ljuske pistacija. "Došli smo ovamo i otvorili trgovine u kojima ćemo prodavati ove peći. Ljudi su počeli dolaziti i razgledavati peći. Kada je prvi kupio jednu, doveo je svog rođaka, svog brata i svoje prijatelje i onda su svi oni htjeli imati jednu ovakvu peć. I tako su ovdje u okolici ove peći postale popularne", priča.

Grijanje proizvodom koji se inače baca

Lemilom, bušilicom i brusilicom Sadeeq Alwan pravi te peći koje visinom sežu otprilike do pasa. Na vrhu se nalazi jedan lijevak u koji se pune ljuske pistacija. Jedan od njegovih mušterija je Abu Walid koji je uz peć kupio i ljuske pistacija: "Kod kuće sam sve montirao i hvala Bogu peć je dobra, ne dimi i pruža dobru toplotu. A ujedno štedim i puno drugih goriva za grijanje."

Grijanje pomoću jednog proizvoda koji se inače baca, umjesto skupim plinom ili uljem. To je dosjetljiva ideja jednog mladog Sirijca kako bi se prebrodilo hladnu zimu u zemlji. No ta peć ujedno ima i svoju cijenu: 150 američkih dolara. Za izbjeglicu poput Husseina Berra je to puno novca. On će i dalje morati cijepati drva kako bi se mogao zgrijati.