Znanost u procesu G20

Već i prije nego što je svježi njemački šef diplomacije Sigmar Gabriel označio početak summita G20 u Bonnu, savezni se ministar sastao sa skupinom znanstvenika. Među njima su bili i Dirk Messner, Axel Berger i Adolf Kloke-Lesch iz Njemačkog instituta za razvojnu politiku (DIE). Oni se brinu oko takozvanog T20-procesa, svojevrsnog prethodnika susreta na vrhu - G20. Iza imena T20 skrivaju se stotine istraživačkih i savjetodavnih institucija iz 19 najvažnijih industrijskih i zemalja u tranziciji, te Europske unije, koje razmjenjuju mišljenja o temama kao što su svjetska trgovina, klimatska politika i migracije. Cilj je izrada konkretnih preporuka za summit 7. i 8. srpnja u Hamburgu. I te preporuke bi se u najboljem slučaju trebale „pretočiti" u konkretnu politiku – pritom valja napomenuti da u slučaju G20 to zapravo znači neformalni dogovor ili dogovore.

Pa čak i taj minimalni cilj po mišljenju promatrača trenutno je – ugrožen. U prošlosti su šefovi država i vlada uvijek jednoglasno usvajali završnu izjavu summita G20. Hoće li to uspjeti i ovaj put? To između ostalog ovisi o američkom ministru vanjskih poslova Rexu Tillersonu. Bivši menadžer i šef naftnog koncerna ExxonMobil tek je početkom ovog mjeseca preuzeo dužnost šefa diplomacije u administraciji novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Sastanak ministara vanjskih poslova G20 u Bonnu je Tillersonov prvi nastup na međunarodnom parketu.

Trumpov unilateralizam

S Trumpom u SAD-u je vlast preuzeo čovjek koji mnogo toga stavlja pod upitnik, puno onoga što su etablirani političari proteklih godina dogovorili u raznim multilateralnim forumima. Pregovore oko TTIP-a je Trump otkazao, umjesto toga on cilja pojačano na bilateralne ugovore o trgovini. U predizbornoj kampanji je najavio da će napustiti i Sporazum o klimi dogovoren na konferenciji u Parizu, te da će drastično „srezati" doprinos SAD-a u budžetu Ujedinjenih naroda.

"Suočeni smo s opasnošću protekcionističke spirale", opominje Axel Berger, šef istraživačke skupine Njemačkog instituta za razvojnu politiku. To bi, po njegovom mišljenju, moglo biti problem ponajprije za zemlje u razvoju. Savjetovanja think-tankova suočena su i s još jednim izazovom: kreiranjem multilateralizma u vremenima u kojima je aktualan Trump, ali i populističke tendencije u Europi. Berger priznaje: „Stari narativ, po kojem je slobodna trgovina dobra za sve, više ne stoji." Zato se, kaže, mora diskutirati iskreno o prednostima i nedostacima. Istovremeno bi, dodaje naš sugovornik, instituti za savjetovanje i istraživanje koji su uključeni u proces G20, morali aktivno djelovati protiv protekcionističkih stremljenja i umjesto toga jačati institucije kao što je Svjetska trgovinska organizacija (WTO).

Četiri cilja

DIE je već počeo s radom. Institut se jednom izjavom, baš kao i brojne druge organizacije, obvezao na provođenje četiri cilja koja bi trebalo ostvariti kroz međunarodnu suradnju: otvoreno društvo, inkluziju socijalno slabijih ljudi, održivost i mir u svijetu. O ovoj posljednjoj točki predsjednik Instituta i zamjenik voditelja procesa T20 Dirk Messner je rekao: "Zvuči banalno, ali više ništa nije sigurno". Spomenutu izjavu on smatra „odgovorom na desno-populističke i ksenofobne pokrete, koji preferiraju 'our country first', umjesto multilateralizma". Dokument nisu potpisali samo udruženja poslodavaca, već i sindikati i drugi akteri civilnog društva – to Messner smatra jako znakovitim, jer na koncu se radi o organizacijama koje inače ne izdaju baš često zajedničke dokumente.

Svi kao da su odjednom jedinstveni, i to nakon što se Sjedinjene Države okreću same sebi. Konsenzus je velik, nitko ne želi prekinuti međunarodne veze. Tako su i aktivisti Greenpeaca na početku sastanka ministara vanjskih poslova G20 u Bonnu demonstrirali za zajedničko djelovanje industrijskih i zemalja u tranziciji kad se radi o globalnim izazovima poput klimatskih promjena. Na Rajni su na jednom brodu postavili transparent: "Planet Earth First" - najprije Zemlja. Time su aktivisti za zaštitu okoliša ciljali na "America First", predizborni moto američkog predsjednika Donalda Trumpa. "Zajedno se moramo suočiti s globalnom prijetnjom poput klimatskih promjena", kazao je stručnjak Greenpeacea Karsten Smid.

Šanse i rizici

U neslužbenim kružocima za znanstvenike vrijede slične pretpostavke kao i u diplomaciji. S nekim se zemljama može bolje surađivati, s drugima manje dobro. S Rusijom ili Saudijskom Arabijom gotovo da i nema razmjene, priča Berger. Na drugoj strani je suradnja s američkim think-tankovima do sada dobro funkcionirala. Pa ipak se postavlja pitanje: „Imaju li think-tankovi utjecaja na kreiranje politike američke administracije?"

Njegov kolega Dirk Messner dodaje: „Ne smijemo se paralizirati zbog krizne situacije." S jedne strane treba držati kurs, kaže Messner, jer je međunarodna zajednica proteklih godina postigla važne dogovore. S druge strane i sadašnja situacija nudi šanse, kako bi se „pokrenulo procese koji ne bi bili mogući bez pritiska krize".  Možda Europa sad ima priliku još više se „zbiti" oko važnih pitanja, prognozira šef Njemačkog instituta za razvojnu politiku (DIE). „Možda će nam uspjeti surađivati s akterima koje do sad nismo smatrali potrebnima", dodaje Messner s pogledom na njemačke veze primjerice s Indijom ili Indonezijom. S tim novim savezima bi se na koncu moglo kreirati inkluzivniju svjetsku politiku.