Čelnik srpske oporbe – nemoguća misija

Solidan rezultat na predsjedničkim izborima bivšeg zaštitnika građana Saše Jankovića uvjetovao je i formiranje novog političkog pokreta „Slobodni građani Srbije". S obzirom na to da je pokret praktično tek osnovan, osnivači pokreta se nisu podrobnije izjašnjavali o konkretnim političkim i programskim pitanjima. U statutu pokreta stoje samo šture napomene o zalaganju za socijalnu pravednost, jasnoj podjeli vlasti, neovisnom sudstvu, slobodnim medijima, kao i o stvaranju uvjeta za slobodne i fer izbore. Čelnici pokreta za početak tvrde da su otvoreni za suradnju sa svima koji dijele iste vrijednosne ciljeve, kao i da očekuje da se od sada u Srbiji politička scena dijeli na dva dijela: jedan je onaj oko Aleksandra Vučića, a drugi oko pokreta „Slobodni građani Srbije".

Politička mobilizacija

U uvjetima stigmatizacije oporbe svaki događaj ove vrste svakako je značajan, ocjenjuje za DW Đorđe Vukadinović, politički analitičar i neovisni zastupnik. „Pokret Saše Jankovića svakako će imati cilj unijeti neku novu kvalitetu na političku scenu Srbije. Sada je osnovno pitanje koliko će u tome uspjeti i koliki će zamah tog pokreta biti, ili će on samo objediniti ono što je već uspio u predsjedničkoj kampanji, a to je prikupljanje rasutog, razbijenog i demoraliziranog biračkog tijela Demokratske stranke. To jest relativan uspjeh, ali je za pobjedu nad režimom Aleksandra Vučića osim objedinjavanja potrebna i mobilizacija", smatra Vukadinović.

Pojavljivanje novog pokreta ponovo je aktualiziralo pitanje oporbenog vodstva. Mnogi već sada vide pokret Saše Jankovića kao lidera i stožer okupljanja opozicije, a slična očekivanja očito imaju i u samom vrhu pokreta. Đorđe Vukadinović kaže da bi najprije trebalo sačekati da se vide neke programska načela novog pokreta, a da zatim i u samom pokretu moraju odlučiti žele li da budu stožer okupljanja oporbe, ili stožer samo jednog pola srpske oporbene scene. „U drugom slučaju bi to značilo da za sebe vežu ili progutaju ostatak tog, uvjetno rečeno, lijevog, prodemokratskog, građanskog političkog spektra. Ali, tu se onda postavlja pitanje odnosa s Demokratskom strankom. S druge strane, imajući na umu njegove stavove iz predsjedničke kampanje – recimo o NATO-u, Kosovu, Srebrenici – to će predstavljati veliki problem u cilju da se pokret Saše Jankovića proširi po tom čitavom oporbenom krilu. Zato mislim da je realnije da se on učvrsti kao čelnik tog liberalno-građanskog dijela političkog spektra".

Politički analitičar Milan Nikolić ocjenjuje da već samo ime pokreta ostavlja mogućnost nekog brzog rasta, i da on objedini i neki malo širi spektar ljudi. Međutim, kako naglašava Nikolić, morat ćemo sačekati da vidimo kakvi će biti prije svega socijalni i ekonomski stavovi ovog pokreta, a onda i stavovi o nekim drugim važnim političkim pitanjima, kako bismo mogli procijeniti domete samog pokreta. „Zato mislim da je sada sastavljanje političkog programa glavna stvar za taj pokret. On bi pri tome morao uzeti u obzir što građani Srbije žele i što nedostaje na političkoj sceni Srbije. Ono što znam na temelju nekih prethodnih istraživanja je da su građani vrlo zainteresirani za neke socijaldemokratske opcije, kojih jednostavno nema dovoljno na srpskoj političkoj sceni", napominje Nikolić.

Oporbena suradnja – nemoguć proces?

Pojava nove ličnosti na političkoj sceni svakako može privući razne grupacije, ali mislim da će Saša Janković osnovni problem imati s bivšim čelnicima: „Oporba jest pritisnuta sa svih strana, ali je za svoje stanje dobrim dijelom i sama kriva", ističe Milan Nikolić. Pojedini političari i dalje izigravaju velike šefove velikih stranaka, iako su možda i ispod izbornog praga, drugi kao da ne žive zajedno s nama pa se oglašavaju samo povodom tema koje nikoga ne zanimaju, i svi oni s njihovom taštinama će biti osnovni problem i Saši Jankoviću. Stoga mislim da suradnja unutar oporbe ne samo da neće biti lak proces nego neće biti ni uspješan. Teško da će jedan lik uspjeti okupiti ovu raštrkanu opoziciju, čak i da je deset puta jači i karizmatičniji nego što je to Saša Janković“.

Srbiju u narednom razdoblju očekuju neki novi izbori, i dilema koja se sada pojavljuje je koliko Saša Janković solidan rezultat s predsjedničkih izbora može ponoviti na nekim drugim izborima. A ako sve ostane po planu prvi na redu su važni beogradski izbori. Đorđe Vukadinović kaže da se taj uspjeh može ponoviti ako se ciljevi realno postave. „Mislim da je oporba propustila šansu za složan nastup na predsjedničkim, a i na parlamentarnim izborima 2016. Ona možda nije mogla do kraja da ugroziti Vučića, ali je to bila dobra prilika da se opozicija ujedini i da se razdvoji prava od lažne. Jer, drugačije je kada vaš kandidat ima 35 posto, nego kada vaš najbolji kandidat ima 16, i još ste sretni zbog toga. Na taj način bi se uvježbao zajednički nastup za neke naredne izbore, i otklonili neki trojanci vlasti. A moje analize pokazuju da su upravo predstojeći gradski izbori prvi izbori na kojima opozicija ima realnu šansu da se bori za pobjedu".

Milan Nikolić ističe da na gradskim i parlamentarnim izborima mnogo toga više zavisi od programa, i socijalnih i ekonomskih obećanja. „U svakom slučaju, nešto će se ponijeti i iz predsjedničke kampanje, kaže Nikolić, ali istodobno upozorava da u političkoj sferi stvari kratko traju, i da je zaborav osnovni neprijatelj. Nešto od kapitala koji je Saša Janković stekao je moguće ponijeti, ali ipak je riječ o drugačijoj vrsti političke borbe. Ipak, sudeći po nedavno završenoj kampanji, Saša Janković je pokazao kako može izdržati medijske udare, boriti se i postići određeni rezultat. A to je samo po sebi već određeni kapital, zaključuje Nikolić“.