Četvrt stoljeća turskog čekanja
14. travnja 2012
Službeni stav Ankare glasi: 25 godina provedenih u "europskoj čekaonici" nije promijenio stav po kojem Turska i dalje stremi ka punopravnom članstvu u Europskoj uniji. No rastuće samopouzdanje sile na Bosporu je promijenilo neke stavove prema pristupu EU i Turska se sada povodi nekim novi strategijama. Shodno novoj samosvijesti promijenio se i ton naspram Bruxellesa.
25 godina u čekaonici
"Članstvo u Europskoj uniji je naš strateški cilj i već više od pola stoljeća sastavni dio državne politike", rekao je za Deutsche Welle turski ministar za Europsku uniju i glavni pregovarač Egemen Bagis. "Mi nećemo odustati od naših strateških ciljeva samo zbog kratkovidne i neodgovrone politike nekih europskih političara", dodao je Bagis aludirajući na neke snažne protivnike Turskog približavanja Europskoj uniji, poput francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja koji je odgovoran za zamrzavanje nekih od ključnih točaka pregovora Bruxellesa i Ankare.
Turska je zemlja s najduljim pregovaračkim "stažom". Prije točno 25 godina, 14. travnja 1987. Ankara je i službeno postavila zahtjev za punopravnim članstvom u EU. No težnje Turske za što jače približavanje Europi sežu još do 1959. kada je podnesen zahtjev za pridruženo članstvo u prethodnici EU, Europskoj ekonomskoj zajednici. Dok je Turska čekala, 15 zemalja je postalo punopravnim članicama. Sami pregovori između Bruxellesa i Ankare započeli su tek 2005. Prepreke koje se danas postavljaju Turskoj na putu ka EU su, kako smatra ministar Bagis, nepravedne i politički motivirane.
Samosvjesnost i euroskepticizam
Neki analitičari, poput profesora Cengiza Aktara s privatnog sveučilišta Bahçeşehir u Istanbulu, smatraju da krivnju za zastoj u pregovorima treba tražiti na obje strane. No on također smatra da se Bruxelles od samog početka služio dvostrukim mjerilima kada su u pitanju odnosi prema Turskoj i ostalim kandidatima za punopravno članstvo. "Dvostruki standardi su nažalost postali jednom od glavnih odlika pregovora", kaže Aktar. Dugotrajni problem oko Cipra i tvrdokorni stav npr. Francuske su utjecali i na javno mnijenje u Turskoj. Dok je još 2003. godine oko 73 posto građana Turske smatralo da bi punopravno članstvo Turske u EU značilo "dobru stvar" za zemlju, danas je tog mišljenja tek 38 posto ispitanih.
Europska perspektiva za Tursku dugo vremena se doživljavala kao važan gospodarski i reformski motor za zemlju na Bosporu. No euforija se utišala nakon prvih zapinjanja u pregovaračkom procesu. Punopravno članstvo u Europskoj uniji više nije na vrhu prioriteta vladajuće AKP stranke.
"AKP je vrlo samosvjesna, ja bih rekao možda i presamosvjesna", primjećuje Aktar. Ta samosvjesnost se prenosi i na narod koji i na Europu gleda drugačije a to se odrazilo na rastući euroskepticizam. Otkako se Europa nalazi u krizi čuju se i stavovi po kojima je "bolje ne ulaziti u EU".
Potrebna jasnija perspektiva
"Turska vlada nastavlja s reformskim procesima ali oni nisu isključivo sukladni EU standardima", objašnjava analitičar Aktar. No EU ministar Bagis se ne slaže s tom tvrdnjom i kaže da Turska i dalje provodi reforme usklađujući ih s EU standardima.
Turska vlada smatra da bi EU mogla profitirati od članstva Turske. "Turska se može pohvaliti njbrže rastućim gospodarstvom u Europi", kaže Bagis podcrtavajući i geostratešku važnost Turske za Europu s obizirom na njeznu blizinu važnim energetskim izvorima. Turska je također odigrala važnu ulogu kao zemlja-uzor mnogim sudionicima tzv. Arapskog proljeća. "Turska bi mogla biti most između Europe i Bliskog istoka", smatra Bagis.
Da bi u Turskoj ponovno zavladalo zanimanje za EU Bruxelles bi, kako smatra analitičar Aktar, Ankari napokon trebao dati okvirni datum mogućeg ulaska u Europsku uniju. "Bez nekakve konkretne perspektive će biti gotovo nemoguće pobuditi ponovnu sigurnost u pregovore u Turskoj", kaže Aktar. Za njega bi 100. godišnjica moderne turske republike, koja se slavi 2023. predstavljala "idealan datum". No s obzirom na trenutne dvojbe koje unutar Europske unije, i to ne samo u Francuskoj i Njemačkoj, vladaju naspram Turske i taj datum je teško održiv.