Čokolada s okusom baruta

Na zapadu sigurno malo tko, dok na primjer u ovim danima uživa u svetom Nikoli od čokolade, razmišlja o predsjedniku Laurentu Gbagbou koji ne želi odstupiti s vlasti i prepustiti položaj Alassanu Ouattari. A trebao bi: ovo područje zapadne Afrike je najvažnija regija u proizvodnji kakaovca i samo iz Obale Bjelokosti stiže oko 40% svjetske proizvodnje ove ključne sirovine za čokoladu - zajedno s Ganom je to 70%.

Nakon predsjedničkih izbora čijim su se pobjednicima proglasili i dosadašnji predsjednik Gbagbou i oporbeni čelnik Ouattara, u toj afričkoj državi raste bojazan da bi ona opet mogla kliznuti u građanski rat. Već je zabilježeno na desetke mrtvih i mnogi su procijenili da im je najpametnije ne izlaziti iz kuća na posao. Već danima ne rade luke te zemlje tako da je i isporuka kakaovca iz Obale Bjelokosti trenutno - stala.

Čokolada znači velik novac

Međunarodna zajednica također voli čokoladu i dobro zna kako ne može samo tako obustaviti svu trgovinu s tim važnim proizvođačem. Zato je i Europska unija prije svega uvela sankcije protiv dosadašnjeg predsjednika i njegove klike koja ne želi napustiti vlast. S druge strane, svi u toj afričkoj državi dobro znaju kako je kakaovac jedan od glavnih izvora prihoda zemlje i baš svi žele nastaviti unosnu trgovinu. Koliko je taj posao unosan govori i podatak da je trenutno samo u - zatvorenim - skladištima luka Abidžan i San Pedro oko 60 tisuća tona ploda kakaovca, koji na svjetskom tržištu vrijedi oko 180 milijuna dolara. Ove godine je iz te zemlje isporučeno 348.181 tona kakaovca.

Ali ova politička nestabilnost je izazvala kaos i u poslovanju: izvoznici kakaovca se žale da im i dosadašnji predsjednik Gbagbou i oporbeni čelnik Ouattara šalju svoje "službenike" i "carinike" i ne znaju tko je doista nadležan i tko treba potpisati izvozne dokumente. A s obzirom na to da ti vladini predstavnici često izgledaju kao da kud i kamo bolje barataju kalašnjikovom nego tastaturom računala, jedan izvoznik kakaovca priznaje kako "rade sa strahom u kostima".

Budimo realni - i cinični...

Stručnjak za tu regiju Friedel Hütz-Adams ipak tvrdi kako svijet ne treba osobito strahovati da više neće biti kakaovca iz Obale Bjelokosti. Na žalost, njegova procjena se ne temelji na uvjerenju da će tamo pobijediti razum i mir, nego na prije svega ne baš osobito moralnoj "realnoj politici" u gospodarstvu: u oružanim sukobima u godinama 2002. i 2003. su sve strane pokušavale prodavati kakaovac strancima kako bi ubrale novac za oružje i za svoje vojske. Rezultat je bio da je cijena kakaovca čak pala, a izgleda da se već slično počelo događati i sada. Prije desetak dana, kada je izbila kriza u toj afričkoj zemlji, cijena kakaovca slijedeće berbe u ožujku je skočila na preko tri tisuće dolara po toni. Sada je cijena nešto pala i još je daleko od iznosa koliko je kakaovac koštao u "zlatnim vremenima" prije nego što je svjetsko gospodarstvo pogodila kriza.

Drugi analitičari pak objašnjavaju manji rast cijene kakaovca od brojnih drugih sirovina jednostavnom činjenicom: izgleda da jedino Kinezi baš ne vole jesti čokoladu, pogotovo ne onu gorku sa visokim udjelom kakaovca. U suprotnom bi i cijena izgledala posve drugačije, jer su kineske tvrtke u Africi došle na neslavan glas da se baš ne osvrću na političke niti bilo koje druge stavove onih s kojima žele sklopiti posao.

Autor: A. Šubić (Reuters, epd)

Odg. ured: A. Jung-Grimm