Školica ili igraonica - prepirke oko predškolskog odgoja u vrtićima

U malom drvenom brodiću koji stoji usred pješčanika sjede tri manje djevojčice i neumorno peku kolače. Na drugom kraju vrta jurcaju veća djeca, jedan dječak se sa svojim triciklom vozi po komadiću asfaltiranog puta. Ovog sunčanog ponedjeljka se djeca vrtića CampusKinder vani mogu naigrati do mile volje.

"Ponedjeljkom je djeci potrebno kretanje, jer mnoga od njih tijekom vikenda sjede pred televizorom", priča Magdalena Köcher, zamjenica direktorice ovog hamburškog vrtća dok sjedi na drvenoj klupi na rubu vrta. "Tu nemaju što tražiti nikakve prirodoslovne znanosti", dodaje aludirajući na zahtjeve mnogih roditelja i političara da bi se već u vrtićima djeca trebala podučavati školskim sadržajima.

Zabrinutost zbog kvalitete odgoja u vrtićima

Kada se u Njermačkoj govori o skrbi za djecu, uvijek se misli i na njihovo obrazovanje. Što bi djeca trebala naučiti još u najranijoj dobi, što im treba za uspješan start u život? Rasprava na tu temu se u Njemačkoj trenutno vodi vrlo žučno, jer od ljeta sva djeca ispod tri godine imaju po zakonu pravo na mjesto u jaslicama. Stvarnost, međutim, izgleda drukčije: nedostaje još 220.000 jasličkih mjesta i 42.000 odgajatelj(ic)a.

"Bojim se da će se zbog toga u prvo vrijeme kvaliteta skrbi sniziti", kaže Dagmar Bergs-Winkels sa Visoke škole za pimjenjene zanosti. A koliko je važna kvalitetna skrb za djecu u predškolskoj dobi pokazuje, prema njezinom mišljenju IGLU-studija koja je pandan PISA-studiji za osnovne škole. Ona pokazuje da djeca koja su prije škole godinu ili dvije bila u vrtiću imaju punu bolju jezičnu kompetenciju nego djeca koja nisu išla u vrtić. To međutim ne znači, naglašava Bergs-Winkels da bi u vrtiću trebali biti uvedeni rasporedi sati kao u školi.

Odgajatelji(ce) - promatrači iz pozadine

Obrazovanje ovdje ne znači da bi djeca u vrtićima već trebali učiti pojedine predmete", mišljenja je i Reingard Knauer, profesorica za dječju pedagogiju na višoj školi u Kielu. Zadaća vrtića je, objašnjava ona, pratiti djecu u otkrivanju svijeta i podupirati ih u stjecanju znanja i iskustava. "Stručno osoblje se pritom povlači u drugi plan i promatra djecu", kaže Knauer. I upravo to je jezgra okvirnog odgojnog plana za sve vrtiće u Njemačkoj koji je napravljen 2004. godine.

Od tada sve više vrtića pokušava ispuniti ovu zadaću. Odgajatelji(ce) idu na tečajeve na kojima uče kako promatrati djecu, kako dokumentirati njihove interese, kako dokumentirati na kojim su područjima posebno jaki i kako stvoriti okružje u kojemu će se djeca moći slobodno razvijati i formirati. "Na pravom smo putu", tvrdi Michaela Hopf, voditeljica radne grupe "Pedagoški koncepti za rano djetinjstvo" na Njemačkom institutu za mlade u Münchenu. Dječji vrtići, ukazuje ona, nisu niti opremljeni za drukčije koncepte. Ako bi oni morali biti pretvoreni u "školice", odgajatelji(ce) bi se za to morali pripremiti što bi iziskivalo dodatno vrijeme i angažman.

U europskom susjedstvu više "školice", a manje "igraonice"

I dok se u Njemačkoj pedagoški koncepti za predškolsku djecu temelje na samostalnom učenju, francuski vrtići i dalje inzistiraju na formalizirane obrazovne koncepte. U Ecole Maternelle, ustanovi za predškolsku djecu, prostorije i optički nalikuju školskim učionicama. "Tamo se ne stvara okružje za učenje, već se odrađuju zadani zadaci", ukazuje Hopf. Prednost takvog koncepta je svakako, dodaje, da je prijelaz iz vrtića u školu puno lakši. "Ali bilo bi bolje kad bi se škole prilagodile vrtićima, a ne obrnuto."

I u Engleskoj je Early Years Foundation Stage, kako se tamo zove vrtić za djecu od dvije do pet godina, bio vrlo sličan školi. Ali od 2008. godine je izrađen novi koncept koji se više okreće potrebama djece i u kojemu je igra u prvom planu, objašnjava Hopf. Tako nešto je pak u Aziji nezamislivo. Tamo je fokus prije svega na stjecanju i treniranju znanja.

Najvažniji posao - igra

Iako su u Njemačkoj stručnjaci složni u stavu da djeca u vrtićima ne bi trebala učiti kao u školama, praksa izgleda često drugačije. "U javnim raspravama se obrazovanje uglavnom povezuje s pripremom za školu", konstatira Knauer s fakulteta u Kielu. Pritom se vjeruje u maksimu: što ranije to bolje. Ali zabluda je vjerovati da se određeni procesi učenja mogu pomaknuti na raniju dob, upozorava šef Odsjeka za psihičko zdravlje djece i mladih pri sveučilišnoj klinici u Erlangenu Ralph Dawirs. "Dugoročno pamćenje razvija se naime tek od šeste godine", objašnjava on. Djeca se najbolje mogu pripremiti za kasniji život, naglašava Dawirs, tako što će im se produžiti djetinjstvo: "Najvažniji posao djece između tri i šest godina je - igra!"