Srbija kao loš jazz-muzičar

Nakon Brexita i pobjede Donalda Trumpa, neke teme koje su bile prisutne i ranije su samo dodatno dobile na važnosti: odnos Srbije i NATO saveza, status ruskog humanitarnog centra u Nišu, odnosi u regiji, podrška Rusije određenim političkim snagama u Srbiji… To je samo dio spektra potencijalnih tema koje su mogle biti na dnevnom redu tijekom razgovora srpske i ruske strane.

„Ako se fokusiramo na bilateralne odnose, možemo reći da tu nismo čuli ništa novo", ocjenjuje za DW Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose. Sergej Lavrov je, reklo bi se, šturo izjavio da će Rusija podržati sve ono što Srbija želi i, kako objašnjava Dušan Janjić, to je stav Vladimira Putina još od Minhenske konferencije 2007 godine. „To je zapravo generalni stav Moskve prema malim državama – da podrži ono što te zemlje žele. U ovom slučaju to znači podršku ulasku Srbije u Europsku uniju, ali uz poštovanje vojne neutralnosti što isključuje članstvo Srbije u NATO savezu."

Srbija-Rusija-NATO

„Sudeći prema izjavama srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, moglo bi se reći da su geopolitičke teme ipak bile u prvom planu", ističe za DW Vladimir Trapara, znanstveni suradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu. „Tu je istaknut značaj ruske podrške kada je riječ o Kosovu i Republici Srpskoj, a Dačić je rekao da se Srbija neće svrstati u bilo kakav antiruska fronta, dakle da neće uvoditi sankcije Rusiji i osuđivati je za razne poteze kao neke druge europske zemlje“. A te teme su sada nekako istrčale ponovo u prvi plan, jer su se razne stvari dogodile u svjetskoj politici, kaže Trapara. „Očigledno je da i Rusija i Srbija očekuju neke promjene u američkoj vanjskoj politici nakon pobjede Donalda Trumpa. Ivica Dačić očito očekuje neke pozitivne promjene u tom smislu i zato je možda nešto glasnije nego ranije naglašena ruska podrška Srbiji kada je riječ o Kosovu i Republici Srpskoj."

Dušan Janjić kaže da je bio preveliki optimist, jer se nadao da će ovom prilikom biti donekle razriješena dilema oko statusa ruskog humanitarnog centra u Nišu. „To je očito ostavljeno za neku drugu priliku – i za posjet ruskog premijera Dimitrija Medvedeva." Lavrov je, s druge strane, tijekom posjeta Beogradu, izjavio kako EU traži od Srbije da zatvori taj centar, jer smatra da je riječ o ruskoj špijunskoj bazi. Janjić napominje da je njezin značaj potpuno drugačiji i da nema mnogo veze sa špijunažom. „Ta se baza nalazi na par sati leta od centra Bliskoistočne krize. Svaka vojska, pa i američka, bi htjela da ima na raspolaganju jedan takav aerodrom. U tom smislu, Srbija znači ima što ponuditi kada je riječ o sigurnosnoj suradnji", kaže Janjić i dodaje da se Dačić hvali nekakvom vojnom donacijom od Rusije, ali se zna da u međunarodnim odnosima nema donacija nego samo povoljnih kredita za naoružanje.

Srbija za sada ne pokazuje da želi članstvo u NATO-u, primjećuje Vladimir Trapara, ali isto tako kaže da je iza zatvorenih vrata u Beogradu možda bilo riječi o prijemu Crne Gore u NATO. „Rusija se tome protivi, a mislim da se tome protivi i Srbija, ali u nešto blažoj formi. Mislim da se i u tom smislu čeka da se vidi kakav će biti američki stav o tome nakon 20. siječnja. Osobno mislim da je članstvo Crne Gore u NATO-u loše po Srbiju i ako je to stav i Srbije, čini mi se da bi za takav stav trebalo da traži podršku Washingtona i nove američke administracije."

Rusija za Tomislava Nikolića?

Beogradski mediji su, uoči posjeta Lavrova, špekulirali o tomu da će se na sastancima u Beogradu tražiti da Aleksandar Vučić podrži Tomislava Nikolića kao predsjedničkog kandidata. Lavrov je inače u Beogradu napomenuo da se Rusija neće miješati u unutarnja pitanja u Srbiji. „To vjerojatno nije formalan zahtjev, ali očito je da on ima izvjesnu rusku podršku: činjenica je da se jednom Tomislavu Nikolići pridaje veliki značaj, da se on proglašava značajnim igračem svjetske politike, to već spada u promo-spotove. Kremlj u suštini nikada ne vodi kampanju za nekoga, ali vidljivo je da se ona sada vodi iz Sankt Peterburga, iz te druge linije". Vladimir Trapara smatra da do takvog zahtjeva nije došlo, „jer se Rusija zaista jako rijetko miješa u unutarnja pitanja drugih država, za razliku od SAD i EU". „Kako ja vidim – Rusija djeluje vrlo zadovoljna suradnjom s aktualnim vlastima i mislim da će se to nastaviti bez obzira na to ko bude predsjednički kandidat vladajuće stranke," zaključuje Trapar i objašnjava: „Ako se osvrnemo na to što od Srbije traže s jedne strane Europska unija i SAD, a s druge Rusija, vidljivo je da se ti zahtjevi nikako ne mogu ispuniti, a da se zadovolje sve strane". Ovaj znanstvenik kaže da Srbija tu mora krenuti od vlastitih interesa, koje mora definirati. „A to što tražimo da nam Rusija pomogne kada su naši interesi u pitanju, to ne znači da smo se svrstali na stranu Rusije protiv Zapada. Mislim da je čak i Zapad do sada tolerirao takav stav Srbije, a mislim da će to tek biti slučaj nakon izbora nove američke administracije. Vidjet ćemo hoće li i Evropa pratiti tu promjenu američke vanjske politike."

Srbija bez dugoročnog programa

Dušan Janjić dodaje da polazna točka moraju prije svega biti interesi Srbije. „Jer, kako da se postavite ako idete u pregovore s Kosovom, a ne znate što dobivate i što možete žrtvovati. Ili pričate o vojnoj neutralnosti, a nemate novca da prikrpate ni ovu vojsku. Srbija nema dugoročni program razvoja, program sigurnosnih struktura, tek nešto radi na stvaranju ozbiljne diplomacije, i stoga je u situaciji da osluškuje i da se snalazi. Da improvizira, kao neki loš jazz-muzičar."