Što sa sirijskim kemijskim oružjem?

Riječ je o temi o kojoj se puno toga može čuti, ali i o kojoj se puno laže. Ovako sirijski državni mediji ocjenjuju diskusiju o kemijskom i biološkom naoružanju koje posjeduje režim predsjednika Bašara al-Asada. Jedno je sigurno: puno toga je nepoznato. No ono što je poznato ili što se pretpostavlja daje povod za zabrinutost. Jordanski kralj Abdulah II. je to ovako formulirao: "Kemijsko naoružanje plaši sve. Posebice ako padne u pogrešne ruke, posebice ako padne u ruke sumnjivih pobunjenika ili ako bude upotrijebljeno protiv nedužnih ljudi. U potrazi smo za političkim rješenjem. Ukoliko Asad upotrijebi oružje, onda međunarodna zajednica mora reagirati. Nadam se da on shvaća da bi to bila ogromna greška. Kompliciranije bi bilo ako bi to oružje palo u ruke pobunjenika. Tada bi ga morala osiguravati međunarodna zajednica."

Strah od nepromišljenih postupaka

Problem je sljedeći: o vrsti, količini i smještaju ovog opasnog oružja je malo toga poznato. Asadov režim nije nikada potpisao Konvenciju protiv kemijskog oružja. Pretpostavlja se da u Siriji postoji četiri ili pet tvornica za proizvodnju otrovnog plina i oko 1.000 tona bojnog otrova koje nadgledaju postrojbe posebno odane režimu. Ovo su pretpostavke zapadnih tajnih službi. Potpuno je razumljivo tražiti sredstva za vlastitu obranu, rekao je Asad još prije osam godina. Građanski rat koji sve više izmiče kontroli, režim koji je sve više izoliran i koji je pritisnut uza zid, na drugoj strani islamisti, džihadisti i Al Kaida među naoružanim pobunjenicima - sve to širi strah od nepromišljenih postupaka ili novih terorističkih prijetnji.

Nikada protiv vlastitog naroda, ali...

Polovicom srpnja ove godine nakon atentata na Asadove najbliže suradnike počela je panična rasprava o tome hoće li režim upotrijebiti ovo oružje? Diskusiju su širili međunarodni mediji i pobunjenici iz Sirije. Režim se oglasio preko glasnogovornika Ministarstva vanjskih poslova Jihada Makdissija porukom upućenom Zapadu: "Nekonvencionalno ili oružje za masovno ubijanje koje posjeduje Sirija neće biti nikada - naglašavam: nikada - upotrijebljeno protiv civila u ovom ratu, ni pod kojim uvjetima, potpuno neovisno od toga kako će se kriza odvijati." A onda je nakon te izjave dodao rečenicu koja zvuči kao prijetnja: "Ovo oružje će biti upotrijebljeno isključivo u slučaju napada na Siriju izvana."

Predsjednik Asad raspravu o kemijskom bojnom otrovu smatra kampanjom kojom bi se opravdala vojna intervencija protiv Sirije. Kako bi dakle svijet trebao shvatiti njegove izjave? Neće li Sirija stvarno upotrijebiti oružje protiv vlastitog naroda ili je to prijetnja inozemstvu?

Opasnost za susjede

Mnogi podsjećaju na situaciju uoči rata u Iraku 2003. godine kada su SAD i njegovi saveznici vojnu intervenciju u Iraku obrazložili time da režim Sadama Huseina posjeduje skriveno oružje za masovno ubijanje. To oružje kasnije nikada nije pronađeno jer nije ni postojalo. U Siriji je drugačije stanje - postojanje kemijskog i biološkog oružja u ovoj zemlji je realnost, kao što su to sada i prijetnje američkog predsjednika Baracka Obame vojnim napadom.

No nije jasno kako bi u tom slučaju bila uništena sva ona poznata i skrivena mjesta u zemlji na kojima se nalaze bojni otrovi. To sluti i jordanski kralj Abdulah II., čija bi zemlja kao sirijski susjed bila prva ugrožena otrovima. On strahuje od intervencije SAD-a ili Izraela: "Čim s vojskom prijeđeš granicu, više se ništa ne odvija po planu. O predviđanju ishoda tada je još samo moguće baciti novčić."