Švapski "ravioli" dobili certifikat EU-a

Da li ste ikada kušali Maultaschen? Ako niste, onda morate to jednom probati, a za one koji poznaju ovaj specijalitet iz jugozapadne Njemačke koji se u međuvremenu proširio i postao poznat u cijeloj Njemačkoj, valja reći da su Maultaschen sada zaštićene od Europske unije. Naime, Europska komisija je direktivom dodijelila ovom jelu iz Švapske žig "jela sa zaštićenim geografskim podrijetlom“. Ubuduće naziv "Maultaschen“ mogu isticati samo proizvodi koji dolaze iz njemačke savezne pokrajine Baden-Württemberg i bavarskog okruga Švapska.

Za Maultaschen posebno se zalagala zajednica za zaštitu švapskih Maultaschena iz grada Ditzingena, koji se nalazi nedaleko od Stuttgarta. U dugogodišnjem procesu ova zajednica prošla je sve sudske razine u Njemačkoj da bi od 2006. završila i kod Europske unije. Budući da na objavu u službenom glasilu Europske unije nitko nije reagirao niti se protivio, Europska je komisija 22. listopada izdala zaštitni znak za Maultaschen.

Savezna pokrajina Baden-Württemberg nije propustila priliku da proslavi ovaj događaj. U podne 22. listopada ove godine u briselskom predstavništvu ove pokrajine održana je spontana ‘fešta Maultaschena’ uz bezbroj čestitki i prigodnih govora. "Zaštitni znak za Maultaschen koristi prije svega potrošačima koji sve češće vode računa da kupuju kvalitetne proizvode iz svoje regije", izjavila je Eyke Peveling, zamjenica voditelja briselskog ureda pokrajine Baden-Württemberg.

"Maultaschen su katoličko jelo"

"Maultaschen su katoličko jelo", naglasila je europska zastupnica Elisabeth Jeggle i u svojem kratkom povjesnom pregledu ove četverokutne delicije od tijesta ispričala kako su se Maultaschen jele u doba korizme. "Maultaschen su nosile i nadimak ‘prevara dragog Boga’, jer su prema vani izgledale kao jednostavno posno jelo, ali su zato bile punjene uvijek masnim mesom", objašnjava ova zastupnica iz Švapske dodajući da je uz Maultschen uvijek išla i salata od krumpira koja je također morala biti jako masna, uz obrazloženje da je po zimi ljudima trebala snaga i energija.

Brojne legende oko toga kako su nastale Maultaschen

Oko nastanka ovog švapskog jela postoji nekoliko legendi. Najpoznatija je da se radi o jelu koje je tipično za švapske vrline, a to su štedljivost, inovativnost i strahopoštovanje pred Bogom. To su bili i cisterciti u samostanu u Maulbronnu koji su unatoč postu i nemrsu u Velikom tjednu htjeli jesti meso. Kako bi prikrili svoj grijeh pokušali su sakriti meso u tijestu, na način da su ga nasjeckali na male komadiće, pomiješali sa špinatom, začinima i kruhom i cijelu smjesu napunili u tijesto. Upravo je iz samostana u Maulbronnu stigao i dodatni naziv za Maultaschen ‘prevara dragog Boga’. "Mi Švabe možemo prevariti čak i dragog Boga, ali nas neće nitko prevariti", smatra novinarka Esther Saoub.

Manje simpatična legenda za Švabe je da su Maultaschen zapravo jednostavna kopija poznatijih talijanskih jela ravioli i tortellini. Protestantske izbjeglice iz Italije su navodno donijeli to talijansko jelo i modificirali ga za domaće prilike u Maultaschen. "U međuvremenu svaki bolji kuhar danas priprema Maultschen ‘a la nouvelle cuisine’, kako se njemu sviđa. Maultaschen punjene s tofuom, jastogom, lososom. Pa jesu li oni normalni? No sada je tome došao kraj", ističe Saoub. Ipak, ministar poljoprivrede pokrajine Baden-Württemberg Peter Hauk smatra da su Maultaschen najbolje što može ponuditi švapsko kulinarstvo.

Europska unija je uvela zaštićeno geografsko podrijetlo 1992, a do danas se na tom popisu nalaze 43 proizvoda. Među najpoznatijim njemačkim proizvodima nalaze se “Allgäuer Emmentaler“, "Nürnberger Bratwürste“, "Lübecker Marzipan“ ili kelnsko pivo "Kölsch“. Dodjela za cilj ima ne samo zaštitu proizvoda od kopija, nego i zaštitu kvalitete. Inače, Maultaschen kao regionalno zaštićeni proizvod punjenjene su s mesom, jajima, kruhom, peršinom, lukom i porilukom i nalaze se u nizu ostalih zaštićenih proizvoda s jugozapada Njemačke kao što su šunka iz Schwarzwalda, pastrva sa Schwarzwalda ili krastavci s otoka Reichenau na Bodenskom jezeru.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg. urednica: Marijana Ljubičić