Grafitti MadC

Claudiju Walde je teško uhvatiti: ili je neprekidno u avionu jureći od jednog termina do drugog ili je na skrovitim mjestima na zemlji gdje se bavi svojom najvećom strašću: sprejanjem grafita. Osim toga Claudia Walde želi od očiju znatiželjne javnosti sakriti mjesto na kojem radi kad je u Njemačkoj jer želi, kako kaže, "raditi u miru". Claudia Walde je naime MadC, trenutačno jedno od najpoznatijih imena u svijetu sprejera i autora grafita u kojem inače dominiraju muškarci.

Oaza mira

U znaku želje za ostankom u anonimnosti protječe i susret s MadC. Prvo sastanak na skrovitom odmorištu uz auto cestu u najdubljoj istočnonjemačkoj provinciji, pa zatim odlazak na zabačeno seosko gazdinstvo. Ovdje je smješten atelje MadC. Ova kreativka, po mnogima trenutno najbolja grafiti umjetnica na svijetu, radi diljem zemaljske kugle. Njezina djela nalaze se u Londonu, Meksiku, Rusiji i naravno SAD-u. Njezin blog i Facebook profil bilježe tisuće posjeta, uglavnom iz SAD-a i Velike Britanije. No iako djeluje globalno, njezina "baza" još uvijek je u provinciji. Odluka da umjesto Berlina odabere jedno gazdinstvo u blizini industrijskog gradića Hallea je bila svjesna.

S prozora ateljea se vidi pruga superbrze željezničke trase Berlin-Leipzig. Ni unutrašnjost umjetničke "radionice" nije pretjerano glamurozna. "Ovamo vrlo rijetko dovodim kolege sa scene. Ovo je moja oaza mira", kaže umjetnica. MadC je zapravo vrlo rijetko u svojoj oazi mira. "Između putovanja sam ponekad dva do tri dana kod kuće. Ponekad uspije malo spustiti loptu i primiriti se. Jedino mjesto gdje je to moguće je ovdje, daleko od velike scene i velikih gradova", kaže Claudia Walde alias MadC.

"Šašava Claudija"

Claudijin životni put je možda donekle odredila i činjenica da je rođena i odrasla u bivšoj Njemačkoj Demokratskoj Republici, zemlji "radnika i seljaka". Dobar dio djetinjstva je provela u "prijeteljskoj i socijalističkoj" Etiopiji gdje je njezin otac, radio kao agronom u sklopu pomoći "bratskoj" državi. Nakon povratka u Njemačku, danas 31-godišnja, Claudija se osjećala izolirano. Tada je počela svoj nadimak sprejati po zidovima kuća. MadC odgovora njezinom nadimku iz djetinjstva kada su je zvali "šašavom Claudijom". Inicijali i imena su za sprejere od izuzetne važnosti. "Oblik i boje pojedinih slova često odaju osobine umjetnika", kaže MadC. Svoja saznanja o uličnoj umjetnosti Claudija je sažela u knjizi "Street Fonts" koja sadrži inicijale i potpise više od 150 uličnih umjetnika i njihovu kvalifikaciju.

MadC u međuvremenu radi i kao asistentica na Viskoj umjetničkoj školi u Halleu i kao samostalna dizajnerica. Grafiti scena je, kako kaže, pod velikim utjecajem interneta. I to se ponajviše vidi u sve češćoj pojavi miješanja raznih stilova što MadC ne vidi prvenstveno kao pozitivan razvoj situacije. "Danas imamo mnogo umjetnika u Londonu koji njeguju isti stil kao i umjetnici u Los Angelesu. To je zapravo šteta jer lokalni stilovi tako polako nestaju", kaže Claudia Walde.

"Uzmi bocu spreja i protresi je!"

MadC osim na zidove svoja djela nanosi i na platna koja se prodaju u galerijama. Ona je oduvijek htjela biti slobodna umjetnica. Zato je po završetku studija dizajna odbila jedan dobro plaćeni posao u Londonu, Tamo je u jednoj firmi trebala postati umjetnička direktorica (Art Director). "Trebala sam u tjedan dana odlučiti hoću li se vratiti u Njemačku i okušati se kao umjetnica i odreći se zarade ne znajući što će mi donijeti budućnost", prisjeća se. Rekla je sebi - sad ili nikad, uzmi bocu spreja i protresi je! U međuvremenu joj prodaja platna ide dobro no od samog sprejanja malo koji pripadnik scene može živjeti. Mnogi stoga rade kao grafičari u reklamnim agencijama "Mnogi umjetnici su prisiljeni na taj raskorak između dobro plaćenog posla i strasti na ulici", kaže MadC. "Ja sam definitivno u prvom redu grafiti umjetnica. Ne mogu si zamisliti život bez sprejanja zidova", objašnjava MadC. Dokle ta strast seže, Claudia iliti MadC pokazuje na jednom zidu u blizini svog ateljea. Na površini od 700 kvadratnih metara MadC je dovršila svoje dosad najveće djelo. Na to je otišlo više od 4 mjeseca rada. I to potpuno neplaćenog. Jedino objašnjenje koje MadC pruža kad ju se upita za motivaciju sročeno je u tipičnom stilu ulične umjetnice: "To je kao neka vatra u meni koja me uvijek iznova tjera naprijed".

Autor: Andreas Main (N. Kreizer)

Odg. ur.: S. Kobešćak