15 godina Kosova: Put do neovisnosti

Stanovništvo Kosova je - kao i stanovništvo susjednih zemalja - etnički mješovito. Najveća skupina od oko 1,9 milijuna stanovnika su etnički Albanci, koji čine oko 90 posto. Srpkinje i Srbi čine oko pet posto građana, ostali su pripadnici manjina poput Roma, Bošnjaka i Turaka. Većina ljudi na Kosovu je muslimanske vjere, ali ima i pravoslavaca i katolika.

Politički gledano, Kosovo je stoljećima bilo dio Otomanskog carstva sve dok ga nisu osvojile trupe Kraljevine Srbije 1913. Na kraju Prvog svjetskog rata srpska monarhija je postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), koja je 1929. godine preimenovana u Jugoslaviju.

Tokom Drugog svjetskog rata, nakon okupacije Jugoslavije od strane nacističke Njemačke, Mussolinijeve Italije i njihovih saveznika, Kosovo je predano Albaniji pod talijanskom vlašću. Nakon pobjede jugoslavenskih partizana pod vodstvom komuniste Josipa Broza Tita 1944./45., Jugoslavija je pretvorena u socijalističku federaciju. Kosovo je dobilo status autonomne pokrajine u sastavu Republike Srbije.

Što je pokrenulo sukob između Kosova i Jugoslavije, odnosno Srbije?

Godine 1989. tadašnji šef srpskih komunista Slobodan Milošević srušio je većinsku albansku vlast na Kosovu i ukinuo pravo na autonomiju. Njegov ozloglašeni govor na Kosovo polju u junu 1989. slovi kao početak ratnog raspada Jugoslavije. Dvije godine prije početka borbi u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991./92., na Kosovu su otpušteni albanski državni službenici, a nastava u školama i na sveučilištima odvijala se samo na srpskom jeziku.

Većinsko albansko stanovništvo dugo je reagiralo nenasilnim otporom. Nakon 1989. većina preostalih albanskih dužnosnika napustila je državne institucije u kojima su sada dominirali Srbi i 1992. su proglasili vlastitu republiku. Pod vodstvom književnika i pacifiste Ibrahima Rugove uspostavljena je država u podzemlju – s vlastitom vladom i upravom. 

Što je bila podzemna Republika Kosovo i kako je na nju reagirala srpska država?

Jedan od najvažnijih zadataka bilo je školovanje albanske djece, koja su u privatnim kućama poučavana na albanskom jeziku. “Dijaspora” kosovskih Albanaca – Albanke i Albanci koji žive u inozemstvu – financirala je državu u podzemlju putem donacija. 

Istodobno, režim u glavnom gradu Srbije, Beogradu, postajao je sve represivniji. Albanci su sve češće proizvoljno hapšeni na Kosovu. To je dovelo do toga da su mnogi na Rugovinu politiku pacifističkog otpora gledali kao na neuspjelu. 1994. godine je osnovana Oslobodilačka vojska Kosova (UÇK), a od 1996. godine sudjeluje u gerilskim akcijama.

Kako je došlo do rata na Kosovu?

Godine 1997. UÇK je počela napadati policijske postaje i druge institucije srpske države na Kosovu. U jesen 1998. godine međunarodna zajednica pokušala je smiriti situaciju s misijom OESS-a – ali srpske snage sigurnosti nastavile su sa masakrima civila unatoč prisutnosti međunarodnih promatrača.

Nakon konačnog neuspjeha diplomatskih pregovora između predstavnika Srbije i kosovskih Albanaca u francuskom Rambouilletu, 24. marta 1999. počeli su zračni napadi NATO-a na Jugoslaviju, koju su tada još činile Srbija i Crna Gora. Politički cilj bio je spriječiti genocid poput onoga koji se dogodio u Srebrenici, u Bosni, u avgustu 1995. godine. U sklopu borbi više od milijun ljudi pobjeglo je s Kosova, uglavnom u Albaniju i tadašnju Makedoniju.

Kako je Kosovo steklo neovisnost?

U junu 1999. Milošević je konačno odustao i povukao svoje trupe s Kosova. Od tada multilateralne mirovne snage pod vodstvom NATO-a KFOR osiguravaju mir. Politički, Kosovo je stavljeno pod upravu Ujedinjenih naroda (UNMIK). 

Kosovo je 2008. godine proglasilo svoju neovisnost nakon neuspjelog pokušaja posredovanja izaslanika UN-a i bivšeg finskog predsjednika Marttija Ahtisaarija. Pri tome je usvojen koncept, za koji je Ahtisaari 2008. godine dobio Nobelovu nagradu za mir, prema kojem je Kosovo multietnička država, a fiksni broj mjesta u kosovskom parlamentu rezerviran je za Srbe i druge nacionalne manjine. 

Koje su zemlje priznale nezavisnost Republike Kosovo?

Do danas je 117 zemalja priznalo neovisnost Republike Kosovo, uključujući SAD i većinu zemalja članica EU. Srbija, Rusija, Kina i neke druge zemlje Kosovo i dalje vide kao dio Srbije. Pet zemalja EU - Grčka, Rumunjska, Slovačka, Španjolska i Cipar - dosad je odbilo priznati najmlađu europsku državu.

Prema pravnom mišljenju Međunarodnog suda pravde (ICJ) iz 2010., proglašenje neovisnosti Kosova iz 2008. ne predstavlja kršenje međunarodnog prava. Izvješće je naručio UN kako bi se razjasnilo je li odcjepljenje Kosova od Srbije bilo legalno. Presuda ICJ-a nije obvezujuća - ali znači važno političko i diplomatsko priznanje za Kosovo.

Kojim međunarodnim organizacijama u međuvremenu pripada Kosovo?

Zbog veta članica Vijeća sigurnosti UN-a Rusije i Kine, Kosovo ne može postati punopravna članica Ujedinjenih naroda. Međutim, Kosovo je članica Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), kao i nekih međunarodnih sportskih organizacija kao što su MOK, FIFA i UEFA. Vlada u glavnom gradu, Prištini, trenutno teži članstvu u Vijeću Europe. 2022. godine predana je aplikacija za kandidatski status u Europskoj uniji. Sporazum o asocijaciji i pridruživanju s EU potpisan je 2015. godine.

Gdje se nalaze dijalog i normalizacija sa Srbijom?

Od 2012. EU pokušava normalizirati odnose između Kosova i Srbije. Oni su ključni za članstvo u EU, čemu obje zemlje teže. Srbija ima status kandidata već od 2012., a Kosovo je za njega podnijelo zahtjev krajem 2022. Uz posredovanje EU, Kosovo i Srbija su od 2013.-2015. potpisali niz sporazuma koji reguliraju važna svakodnevna pitanja, poput telekomunikacija, graničnih pitanja, nestalih osoba i opskrbe energijom. Ipak napetosti koje proizlaze iz srbijanskog nepriznavanja Kosova kao države opetovano dovode razgovore do zastoja. 

Šta je francusko-njemački plan?

Novu nadu u septembru 2022. donio je prijedlog njemačkog kancelara Olafa Scholza i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji podržavaju i SAD i u međuvremenu slovi kao službeni prijedlog EU. Francusko-njemački prijedlog predviđa da Srbija ne mora formalno priznati Kosovo, ali poštuje njegovu neovisnost i ne sprječava članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama – analogno odnosu između Savezne Republike Njemačke i DDR-a prema Temeljnom ugovoru iz 1973. Zauzvrat , Priština će pristati na osnivanje "Udruge srpskih zajednica na Kosovu".

Što je Zajednica srpskih opština na Kosovu?

Zajednica srpskih opština na Kosovu svojevrsna je krovna organizacija, koja se brine o interesima Srba u deset opština sa većinskim srpskim stanovništvom.

Kosovsko vodstvo odbija ovaj prijedlog - uz obrazloženje da bi time bila stvorena paralelna srpska struktura unutar zemlje. Prema albanskom tumačenju, to bi ugrozilo stabilnost Kosova na sličan način kao i Republika Srpska u BiH.

Srbija, s druge strane, postojanje zajednice srpskih općina postavlja kao uvjet za daljnje ustupke. Međutim, obje strane su pod pritiskom, posebno nakon ruskog napada na Ukrajinu 24. februara 2022. Od tada se Zapadu još više žuri da barem na Zapadnom Balkanu postigne napredak – i zato što Moskva tamo pokušava masivno dobiti na utjecaju.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu