Asanž – pet godina zarobljeništva

Vikiliks živi - još uvijek. Ta internet-platforma 3. decembra je objavila tajna dokumenta o pregovorima u vezi sa trgovinskim sporazumom TiSA između SAD, Evropske unije i još 22 države. Džulijan Asanž, osnivač i portparol Vikiliksa, to objavljivanje je dočekao u azilu u ambasadi Ekvadora u Londonu. Tamo je bio i kada su sredinom novembra objavljena otkrića o transpacifičkom sporazumu TPP, a i kada je objavljeno oko 60.000 depeša iz diplomatske službe Saudijske Arabije u junu.

Od juna 2012, Asanž je u zgradi ekvadorske ambasade, a lišen je slobode prije pet godina, kada se predao engleskoj policiji. Švedska je izdala nalog za njegovo hapšenje i traži njegovo izručenje.

Predistražni postupak koji traje pet godina

Sudska drama počela je kada su se dvije žene jednog petka popodne u avgustu 2010. zajedno obratile stokholmskoj policiji, nakon što su ustanovile da je Asanž imao polni odnos i sa jednom i sa drugom. Htjele su da saznaju kako mogu da ga prinude na HIV-test. Kada su, nekoliko sati kasnije, napustile policijsku stanicu, pokrenut je istražni postupak protiv Asanža – zbog silovanja i seksualnog uznemiravanja. Državna tužiteljka u Stokholmu nije željela da otvara istragu jer početna sumnja nije bila dovoljna za to. A onda je jedna druga državna tužiteljka – u Geteborgu – ponovo otvorila slučaj.

Slučaj je godinama bio u predistražnoj fazi. Do danas nije podignuta optužnica! Nalog za hapšenje je formalno izdat da bi Asanž bio prebačen u Švedsku kako bi tamo mogao da bude saslušan. Švedska odbija da garantuje da Asanž neće biti izručen SAD.

Brige zbog mogućeg izručenja SAD

Mogućnost da bude izručen, najveća je Asanžova briga. On se zbog toga prije tri godine sklonio u ambasadu Ekvadora – nakon što su iscrpljene sve pravne mogućnosti da se spriječi mogućnost tog izručenja. A ona nije samo proizvod paranoje. SAD su žestoko reagovale na otkrića Vikiliksa iz 2010. Objavljivanje ratnih dnevnika iz Avganistana i Iraka te posebno depeša američkih ambasadora, pokazalo je svijetu novu – i ne baš blistavu – sliku američkih aktivnosti.

Vašington je bijesnio. Američki političari su javno tražili ubistvo Asanža. To se dešavalo u vrijeme besprimjerno žestokog postupanja protiv zviždača, ali i protiv onih koji im pomažu da objave tajne informacije.

Publicista i novinar Čarls Glas je u intervjuu za DW naglasio da je vlada Baraka Obame izvela više novinara pred sud nego sve prethodne vlade zajedno: „Oni primjenjuju Zakon protiv špijunaže iz 1917. godine – ne da bi progonili špijune, već da bi tužili novinare koji su otkrili šta je sve učinila Obamina vlada kada je riječ o mučenju, ubijanju i kidnapovanju osumnjičenih svuda u svijetu“, kaže Glas. To mišljenje dijeli i Matijas Špilkamp, član uprave organizacije Reporteri bez granica: „Vidimo da zviždače progone upornije i agresivnije nego ikad.“

Ograničavanje slobode štampe

Špilkamp smatra da su različiti pokušaji američke vlade da spriječi dalje objavljivanje dokumenata Vikiliksa – ograničavanje slobode štampe. Reporteri bez granica prenose da je koncern Amazon, pod pritiskom američke vlade, uskratio Vikiliksu korišćenje servera, a forma PejPal je prestala da prosljeđuje novac koji je uplaćivan toj platformi. Špilkamp se protivi i tvrdnji da je Vikilisl objavljivanjem dokumenata ugrozio živote ljudi: „To nikada nije dokazano, ali se stalno iznova tvrdi.“

Ima li sve to veze sa postupanjem švedskog pravosuđa? – To se ne može jasno dokazati. Kelnski stručnjak za krivično pravo Nikolaos Gazeas smatra da je korektnost krivičnog postupak dovedena u pitanje. Njegova kritika se odnosi prije svega na švedsko državno tužilaštvo: „Asanž do sada nije saslušan u Velikoj Britaniji. Ako imamo u vidu da je švedsko pravosuđe samo prošle godine 44 puta saslušalo optužene ili svjedoke u inostranstvu, onda je čudno to što u slučaju Asanža takva mogućnost dugo nije ni razmatrana, a zatim je odbačena iz nekih formalnih razloga.“

Po Gazeasovim riječima, „To stvara mjesta sumnji da švedskim vlastima nije ni stalo da saslušaju Asanža u Londonu.“