Assange dobio proces, ali ne i slobodu
Zvuči kao istinski šamar pravosuđu: jedan odbor za ljudska prava pri UN-u je održao lekciju britanskim i švedskim sudovima. Procjena, u javnosti inače malo poznate, Radne grupe za proizvoljna hapšenja je vrlo jasna. Ponašanje prema Julianu Assangeu je protivno zakonu. Mora mu se omogućiti slobodno kretanje i mora mu se isplatiti odšteta za 2.000 dana koje je proveo praktično kao zatvorenik u ambasadi Ekvadora u Londonu.
Pri tome se mora skrenuti pažnja na par činjenica. Protiv Assangea do sada nije čak podignuta ni optužnica. Britansko pravosuđe svoje postupke pravda nalogom za hapšenje koji je izdat na nivou EU. On se zasniva na nalogu jedne tužiteljke suda u Švedskoj koja želi da ispita Assangea - sve u okviru procesa istrage. Pri tome je tužiteljka u Štokholmu, kojoj je ovaj slučaj prvobitno povjeren, odbacila optužbe kao neosnovane. Slučaj je ponovo pokrenut tek onda kada ga je prezela jedna službenica tužilaštva u udaljenom Geteborgu. Posebno ona je sada izblamirana zbog zaključka UN-ove radne grupe. Ona je niz godina insistirala na tome da Assangea ispita u Švedskoj i odbijala da se to obavi u Engleskoj. Pri tome su u istom periodu švedski istražitelji u preko 40 drugih slučajeva učinili upravo to - izvršili ispitivanje u Engleskoj.
Krstaški rat protiv "zviždača"
Da se ne radi o osnivaču Wikileaksa, vjerovatno ni britansko ni švedsko pravosuđe ne bi cijelo ovo vrijeme insistiralo na apsurdnom scenariju "obaveznog" ispitivanja u Švedskoj. Ovo manje liči na vladavinu prava, a više na iskorištavanje zakona da bi se začepila usta jednom neugodnom novinaru. Može se zamisliti da su iza kulisa određeni pritisak izvršile i vlasti SAD. Mnogi saradnici portala Wikileaksa, a posebno Julian Assange, stekli su u Vašingtonu ljute protivnike. Izvještaji, koje je objavio Wikileaks nakon 2010. godine, su otkrili prljavu stranu američke politike - prvenstveno prilikom vojnih intervencija u Iraku i Afganistanu. Ono što je tada izašlo na vidjelo, bilo je vrlo neugodno za politički establišment u Vašingtonu.
To je izazvalo i žestoke reakcije. Političari i visoki oficiri su na američkoj televiziji javno pozivali na ubistvo Assangea. Za potpredsjednika SAD-a Joa Bidena, Assange je "Cyber-Terrorist" (sajber terorista).
Nijedna prijašnja američka administracija nije tako oštro krenula protiv takozvanih "zviždača" kao što je to učinila administracija Baracka Obame. Pri tome se povremeno gledalo i u stranu, kada su u pitanju pravni principi. Kao u ljeto 2013. Tada je avion predsjednika Bolivije Eva Moralesa, na povratku iz Moskve, prisiljen na slijetanje u Beču. Razlog za to je što se pretpostavljalo da bi se u tom avionu mogao nalaziti "zviždač" Edward Snowden. S obzirom na takve događaje, zabrinutost Assangea da bi njegov proces u Švedskoj mogao da završi izručenjem u SAD i nije bez osnova. Čak i ako Engleska i Švedska tvrde da SAD njima nisu ni uputile zahtjev za izručenje, činjenica je da američki FBI vodi istragu protiv Assangea. Lako je zamisliti da su nalozi za hapšenje i zahtjevi za izručenje već pripremljeni i čekaju u ladicama.
Pobjeda koja ne donosi slobodu
Presuda Radne grupe u Ženevi daje nadu Julianu Assangeu. Ipak, ona mu neće tako brzo donijeti i slobodu. Istražitelji koji djeluju u Ženevi mogu samo da izvrše pritisak moralne prirode na pravosuđa. I Engleska i Švedska su stavile do znanja da se one ne osjećaju obaveznim da slijede odluke UN-ove grupe. To je kratkovido i pogrešno. Bez obzira da li se radi o Julianu Assangeu ili ne: na taj način i jedna i druga slabe svoje pozicije u borbi za ljudska prava koju vode protiv diktatorskih režima. One očito svjesno računaju s tim.