Historija tramvaja: prvo Sarajevo, onda Beč

Sarajevo spada u one gradove u kojima je tramvaj kao sredstvo javnoga prijevoza odavno postao neotuđivi dio gradskoga identiteta. Sarajlije su itekako ponosne na činjenicu da tramvaj u njihovome gradu postoji više od 130 godina - ali posebno na to da je Sarajevo dobilo električni tramvaj prije Beča. Tramvaja u gradu na Miljacki ne bi zadugo bilo da njegovo uvođenje nije forsirala tadašnja austrougarska uprava u zemlji.

Tramvaj do stanice

Početak razvoja tramvajskog saobraćaja u Sarajevu neraskidivo je povezano s razvojem željezničkog saobraćaja. Nedugo nakon okupaciji Bosne i Hercegovine Austro-Ugarska se odlučuje novookupiranu provinciju željeznički povezati s ostatkom Monarhije. S obzirom da su ubrzo po okupaciji car Franjo Josip i vlada u Beču odlučili da ulaganja u Bosnu i Hercegovinu ne smiju opterećivati monarhijski budžet, već se isključivo zasnivati na principu samoodrživosti, prva pruga u ovoj zemlji koja je prošla od Bosanskog Broda do Sarajeva bila je uskotračna. 5. oktobra 1882. godine u Sarajevo je tako stigao prvi voz. A s obzirom da je tadašnja željeznička stanica, koja se nalazila na mjestu današnje zgrade Socijalnog na Pofalićima, bila poprilično udaljena od centra grada, ubrzo se postavilo pitanje njenog efikasnog povezivanja s gradskom jezgrom. Kao dobra opcija počelo se razmatrati uvođenje konjskog tramvaja. „Benjamin Kállay (Kalaj), zajednički ministar finansija Austro-Ugarske zadužen za Bosnu i Hercegovinu, posebno je insistirao na uvođenju konjskoga tramvaja“, priča nam Jan Čihák, jedan od najboljih poznavalaca historije gradskoga saobraćaja u Sarajevu i autor nedavno objavljene monogafije „Sarajevo. Tramvaji i trolejbusi“. Čihák ističe da je sâm Kállay intervenirao kod jednog lokalnog sarajevskog špedicijskog konzorcija, koji je zahtijevao visoke cijene prijevoza, i tako umalo osujetio plan uspostave tramvajskoga saobraćaja.

Tramvaji iz Graza i Beča

Ipak, 28. augusta 1884. započela je izgradnja tramvajske pruge, a firma Weitzer in Graza dobila je narudžbu Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine za četiri tramvajska kola. U toku jeseni radovi na pruzi, koja je vodila od Stare željezničke stanice do današnjeg Trga oslobođenja – Alija Izetbegović u Ferhadiji značajno su napredovali, da bi 1. januara 1885. u 10 sati u glavnom bh. gradu svečano u rad bio pušten konjski tramvaj. Tramvajski saobraćaj u Sarajevu pri tome se ugledao na onaj u Beču: „Na početku se razmišljalo o tome da se za konjski tramvaj upotrijebi ista rasa konja kao u Beču, a sarajevski tramvaji su desetljećima saobraćali u tipično bijelo-crvenoj boji, baš kao i u Beču. I planovi vožnje također su u početku bili izrađeni po bečkom modelu“, objašnjava nam Čihák, inače Čeh koji već deset godina redovno posjećuje Sarajevo.

No, deset godina nakon puštanja u promet konjskoga tramvaja Sarajevom je prošao  prvi električni tramvaj: 1. maja 1895. tramvajska kola marke Weitzer iz Graza s električnim motorom iz bečke fabrike Siemens & Halske prošla su novouspostavljenom trasom od Stare željezničke stanice preko Hiseta i današnje ulice Obala Kulina bana do Latinske ćuprije. Uspostavljanje električnog tramvaja u Sarajevu do dan-danas zadržalo je posebnu historijsku vrijednost. Naime, dok su glavnim bh. gradom tutnjali tramvaji na električni pogon, u carskoj prijestolnici Beču još uvijek su ih pokretali konji. Slično je bilo i u Budimpešti. 28. januara 1897. Bečom je prošao prvi električni tramvaj, gotovo dvije godine nakon Sarajeva, iste godine električni tramvaj uspostavljen je i u Budimpešti.

Sarajevo: test za Beč?

Još jedna sarajevska legenda kaže da su precizni Austro-Ugari efikasnost električnog tramvaja prvo htjeli provjeriti u malom Sarajevu prije nego ga uvedu u promet u velikoj carskoj prijestolnici Beču. Međutim, i ova sarajevskom uhu dopadljiva priča daleko je od istine: „Tačno je da je u Sarajevu električni tramvaj vozio ranije nego u Beču, gotovo dvije godine. No, teorija po kojoj je ovdje tramvaj uveden kao test za Beč malo je vjerovatna“, obrazlaže Jan Čihák i dodaje da su se bečki gradski oci prije Sarajeva mogli dovoljno informirati o funkcionalnosti električnoga tramvaja u gradovima poput Dresdena i Wroclawa, u kojima je ovaj vid saobraćaja profunkcionirao još 1893. No, šta nam onda ostaje od one legende da je Sarajevo imalo prvi tramvaj u Evropi, odnosno prvi cjelodnevni tramvajski saobraćaj? Historijske činjenice pokazuju da je Sarajevo – prije Beča, Budimpešte, Praga ili Zagreba – bilo četvrti grad po redu u Austrougarskoj monarhiji koji je dobio električni tramvaj. Samim time glavni bh. grad jedan je od prvih evropskih gradova koji su dobili ovakav vid gradskoga prijevoza.

Modernizacija iz Češke

Nakon Drugog svjetskog rata tramvajski saobraćaj u Sarajevu se ubrzano modernizirao, a svoj tehnološki vrhunac doživio je krajem 70-tih i početkom 80-tih godina prošloga stoljeća. U Sarajevo tada, naime, u nekoliko tranši stiže 90 zglobnih tramvaja marke ČKD Tatra K2YU koji zamjenjuju popularne „vašingtonce" koji su u prometu bili od 1960. godine. Više od dvadeset tramvaja ČKD Tatra i danas su u saobraćaju u Sarajevu i vjerovatno su najprepoznatljiviji tramvajski model na sarajevskim ulicama. Jedan broj ovih tramvaja moderniziran je između 2004. i 2015. godine  u okviru projekta Satra te im je ugrađen srednji niskopodni dio. Isporuka čehoslovačkih tramvaja je usluge sarajevskog gradskog prijevoza podigla na nivo najboljih u bivšoj Jugoslaviji. Danas, nakon gotovo četrdeset godina, većina ovih vozila, koja su preživjela rat, u lošem su stanju. No, sudeći prema Janu Čiháku ovo ne mora značiti i da su ovi tramvaji zreli za staro gvožđe: „Njihovo tehničko stanje na prvi pogled je loše. To je rezultat finansijskog kolapsa GRAS-a koji za posljedicu ima loše održavanje vozila. Ako se ovi tramvaji redovno održavaju, njihov vijek trajanja je gotovo beskonačan“, kaže ovaj zaljubljenik sarajevskih limenih grdosija i navodi primjer da u Milanu, u redovnom gradskom prijevozu, i dalje saobraćaju tramvaji proizvedeni davne 1928. godine!

Opsada Sarajeva i trenutna finansijska agonija GRAS-a tramvajski saobraćaj u Sarajevu su od primjernog učinili jednim od trenutno najlošijih u Evropi. „Tramvajske karte su preskupe i bez mogućnosti presjedanja, dnevnih karata gotovo i da nema, redovi vožnje nigdje nisu okačeni, vozila su zapuštena i prepuna. U principu, Sarajevo bi trebalo sa svojim gradskim prijevozom krenuti od početka“, pesimističan je Jan Čihák. I dok čekaju bolje dane za svoj gradski saobraćaj, Sarajlijama samo ostaje da se prisjećaju duge i slavne historije svojih tramvaja.