Hrvatica iz BiH skuplja medalje za Austriju

Da je izabrala biti model, karijera Ivone Dadić bila bi bez sumnje isto ovoliko uspješna. Intervju s ovom uspješnom austrijskom sportašicom bosansko-hercegovačkih korijena zakazali smo u jutarnjim satima na atletskom stadionu u austrijskome Sankt Pöltenu. Na razgovor Ivona dolazi u pratnji svoga partnera Darija Glavaša. Spontana, nasmijana i otvorena pozdravlja nas na besprijekornome hrvatskom. „Prvi jezik koji sam naučila bio je hrvatski", kaže nam uz smiješak na početku našega razgovora.

23-godišnja Ivona Dadić bez sumnje spada danas među najbolje atletičarke Austrije: višestruka je prvakinja ove zemlje u sedmoboju, na Ljetnim olimpijskim igrama u Londonu 2012. bila je prva Austrijanka u sedmoboju koja je ikada nastupila na olimpijskim igrama. Na Evropskom prvenstvu za takmičare do 23 godine u estonskome Tallinnu osvojila je bronzanu medalju, slijedila je bronzana medalja u julu prošle godine na Eropskom prvenstvu u Amsterdamu, a posljednju veliku pobjedu Dadić je odnijela na Evropskom prvenstvu u atletici u dvorani koje je u martu ove godine održano u Beogradu. Tamo je osvojila srebrnu medalju.

Počeci u školi

Ljubav prema atletici rodila se još za školskih dana: „Na školskom takmičenju jedna moja školska drugarica nije nastupila, a ja sam jednostavno odlučila uskočiti umjesto nje iako nikada prije nisam bila na atletskoj stazi. Došla sam kući roditeljima i rekla im da me trebaju voditi na takmičenje", prepričava nam svoje prve atletske korake koje je napravila s devet godina. Podršku roditelja imala je od samoga početka: odmah su joj kupili opremu za trčanje, a njezin prvi atletski nastup uopće bio je pravi uspjeh: odnijela je pobjede na 60 i 800 metara. Nakon toga uslijedili su redoviti treninzi, a uz njih razvila se i prava ljubav za atletiku. Danas je ovaj sport za nju život: „Dnevno treniram dva puta", kaže nam te dodaje da trenira 35 sati sedmično, raspoređenih na šest dana. Ivona je sportašica Austrijske vojske, a režim treniranja ovdje je – pravi vojnički: „Ujutro ustajem u 6 sati, zatim slijedi redovito javljanje u vojsci u 7.30 sati, a od 9 do 12 imam svoj prvi trening", opisuje nam svoj radni dan. Nakon pauze, masaže i terapije u popodnevnim satima slijedi ponovni trosatni trening. Iako joj je Austrijska vojska poslodavac, Ivona svoju karijeru nakon sporta ne vidi u vojsci, a nakon ovogodišnje sezone planira upisati i studij.

„Iz neuspjeha se uči"

Za brojne sportske uspjehe koje je postigla Ivona kaže da su joj jako značajni: „Svaki uspjeh u mojoj sportskoj karijeri znak mi je da se ovaj trud isplatio", kaže nam te ističe da je za svaku sportašicu i svakoga sportaša medalja s velikih prvenstava nešto najbolje što im se nakon višemjesečnih priprema može dogoditi. No, i u karijeri jedne vrhunske sportašice sve stvari ne idu po planu. Svojim neuspjesima Ivona prilazi racionalno: „Neuspjesi su tu da se iz njih nauči. S Olimpijskih igara u Riju, čijim rezultatima nisam bila zadovoljna, nosim nekoliko važnih pouka o greškama koje neću napraviti na sljedećim igrama", objašnjava nam te kaže da joj je najveće iskušenje u dosadašnjoj karijeri bila ozljeda koljena zbog kojeg je morala pauzirati dvije godine: „Ova pauza nagnala me je da promijenim svoj stav o treniranju, a naučila sam mnogo i o ljudima koji su uz mene bili samo dok sam nizala uspjehe, a onda me zaboravili", kaže ova 23-godišnjakinja.

Vezana za domovinu

No, ozljede su u karijeri ove mlade atletičarke prošlost, a nakon sjajnog drugog mjesta iz Beograda Ivona je trenutno u punoj formi. Trenutno kaže da jedino misli kako se najbolje pripremiti za sljedeća važna takmičenja koja dolaze. Za Austriju kaže da joj je dala mnogo: „Da nisam rođena i odrasla ovdje, vjerojatno ne bih bila ovako uspješna kao što sam sada", kaže nam uz smiješak i dodaje da podrške od austrijske okoline nije nedostajalo od samoga početka bavljenja atletskim sportom. Ipak, svoj hrvatski identitet ne krije: „Osjećam se i Austrijankom i Hrvaticom. U našoj obitelji uvijek se držalo do toga tko smo i odakle dolazimo. S roditeljima kod kuće uvijek govorim hrvatski, momak mi je također Hrvat, a kada sam krenula u vrtić, nisam znala ni riječi njemačkoga", kroz smiješak govori ova uspješna sedmobojka čiji roditelji su Hrvati iz Bosne i Hercegovine, iz Livna i Bugojna, koji su 1992. došli kao izbjeglice u gornjoaustrijski Wels gdje se Ivona i rodila. Baka i djed još uvijek joj žive u Hrvatskoj, a rodbine ima i u BiH. Kaže da je ranije odlazila češće u domovinu svojih roditelja, a danas malo rjeđe zbog brojnih sportskih obveza koje ima. Ipak, svako ljeto je u Hrvatskoj, a najčešće ljetuje u Makarskoj.

Svoje sportske aktivnosti Ivona danas koncentrira na svjetska takmičenja koja joj predstoje: sljedeće Olimpijske igre 2020. u Tokiju, a prije toga i dva svjetska i jedno evropsko prvenstvo. „Mislim da ću biti među najboljim atletičarima koji će predstavljati Austriju na ovim vrhunskim svjetskim takmičenjima", optimistična je i dodaje da je za plasman na ove sportske smotre najvažniji redoviti trening bez ozljeda. O budućnosti nakon sporta, kaže, ne razmišlja još mnogo: „Za sada su mi najvažniji rezultati i uspjesi na sportskom planu", odlučna je ova vrhunska sportašica koju su austrijski mediji već odavno proglasili atletskom princezom, a njezine uspjehe prate tisuće obožavatelja i na Ivoninim stranicama na društvenim mrežama Facebooku i Instagramu.

A da je miljenica medija, pokazuju i njezini brojni intervjui iz proteklih godina. No, Ivona Dadić medijima nije samo interesantna zbog svojih vrhunskih rezultata, već i izvanredne ljepote. Ruski mediji su je proglasili najljepšom atletičarkom na Olimpijskim igrama u Londonu, sličnu titulu ponijela je i s ovogodišnjeg prvenstva u Beogradu. Godi li joj kada joj kažu da je zgodna? „Uvijek je lijepo dobiti takav kompliment, no ne razmišljam mnogo o tome", odmahuje nam pripremajući se za još jedan jutarnji trening.