Izbjeglice nisu oduševljene akcijom EU

Berliner cajtung (Berlin) smatra da je još prerano govoriti o uspjehu ili neuspjehu akcije vraćanja izbjeglica: „202 izbjeglice su u ponedjeljak iz Grčke prebačene u Tursku – prinudno: to je povratak preko mora preko kojeg su već prešli puni nade i spremni na rizik. 43 izbjeglice su iz Turske prebačene u EU, u Njemačku i Finsku avionom – ne brodom ili krijumčarskim automobilima u kojima je strah glavni saputnik. 202 drame, 43 privremena hepienda. Svaka sudbina je priča o jednom životu; ovaj dan u životu svake izbjeglice ima veliku težinu.“

„Da li sada Evropa pokazuje da je sposobna da djeluje, kao što političari iz koalicije već tvrde? – Za to je ipak prerano. 202 i 43 nisu impresivne brojke s obzirom da su milioni ljudi u zbjegu. One podsjećaju na to koliko je jadno sprovedena odluka članova EU od jeseni o kontingentima izbjeglica. To još nije sveobuhvatna politika. A i dil sa Turskom je samo veliki pokušaj oprosta grijehova – Evropa pokušava da se oslobodi obaveze sukobljavanja sa izbjeglicama do čega bi moglo da dođe u neposrednoj budućnosti. Cijena za to je nekoliko milijardi evra, što je još i razumljivo s obzirom na ogromne logore koje je Turska podigla. No, cijena je i blagost sa kojom se EU odnosi prema turskoj vladi i njenom šikaniranju opozicionara i novinara.“

Pomoć EU se ne odvija kako treba

Tabloid Bild (Berlin) je objavio „praktični test kancelarkinog dila sa Turskom“: „Nekoliko sati poslije ponoći, grčki policajci su prikupljali izbjeglice, pretežno Pakistance, u ograđenom logoru Morija. Nije bilo otpora, ni dramatičnih scena. U 7:15 je (za Tursku) pošlo više feribota, na kojima je policajaca bilo koliko i izbjeglica. Cilj je bilo tursko obalsko mjesto Dikili. Od 9:45 je tamo ukupno 136 izbjeglica – svakog je pratio po jedan turski policajac – vođeno u jedan mali bijeli šator na registraciju. Poslije medicinske kontrole put je nastavljen autobusima.“

„Činjenica je da pomoć EU još ne ide kako treba. 30 sudija koje je trebalo poslati na lice mjesta su nominovani, ali još nisu stigli. Škakljiva je i situacija na Lezbosu sa koga od danas više neće biti novih protjerivanja. Jer, sve više izbjeglica sada traži azil u samoj Grčkoj, tako da ne mogu da budu poslate u Tursku prije nego što se riješe njihovi zahtjevi. Od 400 prevodilaca, određeno je tek 22-je. Osim Njemačke, nijedna druga zemlja nije ispunila svoje obećanje.“

„Osim toga: vraćanje u Tursku nije zastrašilo izbjeglice. Za 24 sata je iz Turske preko Egejskog mora stiglo 339 novih potražilaca azila. P.S: Austrija je pojačala kontrole na graničnom prelazu Brener jer se povećava broj izbjeglica koje tamo stižu preko Sredozemnog mora i italije“.

Velt (Berlin) prenosi procjenu italijanske vlade da trenutno najmanje 240.000 izbjeglica koje se nalaze u Libiji čeka povoljan trenutak za polazak na opasnu plovidbu za Italiju. Do prošle godine, Italija je izbjeglice uglavnom puštala da nastave put ka sjeveru, mnoge nije registrovala. Austrijanci ne vjeruju da će se Italija ubuduće pridržavati Dablinskog sporazuma, tako da će Austrija hermetički zatvoriti granični prelaz Brener.“

Štutgarter cajtung (Štutgart) smatra da „Diplomatska razmjena prstenja podsjeća na trgovinu ljudima. Onaj ko se na to žali ipak zaboravlja da je onima koji su izbjegli iz sirijskih ruševina otvoren legalan put u novu domovinu. Prvih 35 ljudi je stiglo u Njemačku. Oni su pošteđeni mnogih neprijatnosti: nisu dali novac krijumčarskoj mafiji, nisu morali da se otisnu na opasnu plovidbu morem, ni da nedjeljama pješače Balkanskom rutom i provode dane stojeći pred bodljikavom žicom.“

Arapska kiša dolara nad BiH

Austrijski Kurier piše o arapskim investicijama u BiH. „Mjesecima Bošnjaci, Hrvati i Srbi posmatraju nezaustavljivu želju za kupovinom u BiH koju imaju šeici sa arapskog poluotoka. U petak je u ring stupio novi igrač iz Abu Dabija. Investitori dolaze iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Kuvajta. Oni raspolažu kapitalom u milijardama. Tu su planovi za izgradnju futurustičkog dijela grada za 40 000 stanovnika za koje je planirano dvije milijarde eura, jedno apartmansko naselje na 180 000 kvadratnih kilometara koje također košta u milijardama i 2,2 milijarde skup projekt za 40 000 ljudi u Trnovu. Ovo je samo nekoliko primjera o kiši dolara koja pada na ovu zemlju. U petak su u zemlji bili investitori „Green Valley International Real Estate“ sa sjedištem u Abu Dabiju koji su planirali dva projekta u BiH i Maroku u vrijednosti od 147 miliona eura. U Vogošći bi tako na 73 000 kvadratnih metara trebao nastati kompleks sa 107 vila i 224 apartmana“, piše austrijski Kurier.

„Privreda u BiH je u lošem stanju, investitori iz EU se s obzirom na nestabilno stanje jedva se usuđuju investirati u zemlju. Ipak radost zbog novca sa Arapskog poluotoka u zemlji je vrlo suzdržana. I to ne samo zbog zbunjujućih okolnosti u kojima šeici svoje milijarde, prema navodima bosanskohercegovačke službe za sigurnost, koferom donose u zemlju što bi moglo poticati korupciju. Umjereni bosanski muslimani strahuju posebice i prije svega od dodatne radikalizacije. Brojni strahuju da će dolaskom arapskih investicija ojačati fundamenatlistički vehabizam. Neki Saudijci su to već pokazali tako što su svoje uposlenike prislili na život u skladu sa vehabijskim normama. Tu je još jedna često izražavana sumnja: Šeici žele stvoriti odskočnu dasku za Europu za vrijeme nakon naftnog booma. A ono bi moglo već uskoro nastupiti. U subotu je saudijski princ Muhamed Bin Salman obznanio da bi 2017. godine trebao biti osnovan fond u vrijednosti od dva biliona dolara predviđen za vrijeme nakon naftne ere“, piše Kurier.