Kako postupati s novim predsjednikom Irana? 

Iran je dobio novog predsjednika - 60-godišnjeg Ebrahima Raisija. Taj ultrakonzervativni političar stupa na funkciju u vrijeme velike krize: u Beču su zapeli indirektni razgovori sa SAD-om o budućnosti Sporazuma o iranskom korištenju nuklearne energije. A posljednji napad dronom na jedan tanker u blizini omanske obale još jednom je pokazao koliko je napeta sigurnosna situacija u Perzijskom zaljevu. SAD i Velika Britanija su optužile Iran da stoji iza napada na tanker jedne izraelske firme.

Budućnost Irana sa Raisijem izgleda mračno, jer borci za ljudska prava u njegovoj biografiji vide mnogo tamnih mrlja.Godine 2018. i 2019. on je kao prvi čovjek iranskog pravosuđa brojne sudioniken prosvijeda iz 2018. i 2019. poslao na gubilište.

No, još na početku karijere prije više od trideset godina, istakao se kao beskrupulozno oruđe režima – 1988. je sudjelovao u mučenju i pogubljenjima tisuća političkih zatvorenika. Zato su ga Sjedinjene Američke Države 2019. godine stavile na svoju listu osoba pod sankcijama.

Njemački političari traže da se vanjska politika njihove zemlje sada promijeni. „Kada predsjednik države postane sudac čije su ruke krvave, onda je naša obveza da temu ljudskih prava stavimo u prvi plan", rekao je za DW Omid Nouripour, glasnogovornik Zelenih za vanjsku politiku.

„Dosta je postupanja u rukavicama”

Za vrijeme mandata Raisijevog „umjerenog" prethodnika Hasana Rohanija, ljudska prava su također imala nevažnu ulogu. Kada su iranske snage sigurnosti 2019. brutalno ugušile demonstracije protiv povećanja cijena benzina, njemačka vlada nije jasnim riječima osudila vladu u Teheranu. „To postupanje u rukavicama mora prestati", kaže Nouripour.

„Potrebna nam je nova strategija za Iran", kaže za DW Bijan Djir-Sarai, glasnogovornik liberalne stranke FDP. Ta strategija, po njegovim riječima, ne bi smjela zavisiti samo od tekućih pregovora o spašavanju „nuklearnog sporazuma". Od početka ove godine, o tome se u Beču vode pregovori.

Prvi Sporazum je dogovoren 2015. i to nakon višegodišnjih pregovora između SAD-a, Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Rusije i Kine na jednoj i Irana na drugoj strani. Iran se podvrgao strogoj kontroli svojih nuklearnih aktivnosti a zauzvrat su mu pružene određene ekonomske olakšice. SAD su 2018. jednostrano napustile taj Sporazum, a godinu dana kasnije ga se i Iran prestao pridržavati.

Sporazum nije jedina tema

Sporazum o iranskom nuklearnom programu je dominirao u posljednjih osam godina njemačko-iranskih odnosa, kaže Cornelius Adebahr iz Njemačkog društva za vanjsku politiku DGAP, „ali ima i drugih tema – to su unutarnja politika, ljudska prava i regionalno pitanje. Njemačka je o tim temama veoma malo pregovarala", rekao je Adebahr za DW.

Fasada „umjerenosti" iza koje je djelovao Raisijev prethodnik Rohani, olakšavala je Njemačkoj da pogled skreće u stranu kada je riječ o takvim temama. „Ali, sada će za Njemačku i Europu biti teže javno braniti dosadašnju liniju politike stabilnosti", naglašava za DW njemačko-iranski politikolog Ali Fatolah-Nedjad.

Ne samo Raisijeva prošlost, već i dani i tjedni pred njegovo stupanje na funkciju obilježeni su povredama ljudskih prava u Iranu. U jugozapadnoj provinciji Kuzestanu, naoružane grupe bliske vladi su brutalno ugušile prosvijede zbog nedovoljnog snabdijevanja vodom. Organizacija za ljudska prava Amnsety International prenosi da je bilo najmanje osmoro mrtvih.

Naznake promene vanjskopolitičkog kursa

Ima i prvih naznaka da je u njemačkoj politici prema Iranu došlo do promene mišljenja.Krajem lipnja, Bundestag je izglasao prvu rezoluciju o ljudskim pravima u toj zemlji u posljednjih deset godina.

U zajedničkom zahtijevu CDU/CSU-a, SPD-a, FDP-a i Zelenih, traži se da se težište politike prema Iranu stavi na ljudska prava – i da se ta politika redovno kritički preispituje. Od Irana bi trebalo tražiti i da se pridržava ugovora o ljudskim pravima. A njemačka vlada bi trebala raditi na tome da Iran pristupi Konvenciji UN-a o pravima žena i protiv mučenja.

Kriza kao šansa za suradnju?

Stručnjaci smatraju da bi se i ekonomski i ekološki problemi Irana trebali naći u fokusu njemačko-iranskih odnosa. U toj zemlji je nezaposlenost velika, nema dovoljno vode i medicinska njega je vrlo manjkava. „Ako sve više ljudi napušta zemlju zato što se u njoj ne može živjeti, onda to ima veze i s našim interesima", upozorava Adebahr.

Političar Zelenih Nouripour smatra da bi trebalo imati u vidu i ulogu Irana u čitavoj regiji: „Mora se razgovarati o povredama ljudskih prava i izvan Irana, na primjer, u Siriji."

Iran je aktivan u građanskom ratu u Siriji, pomaže šiitskim naoružanim grupama u Libanonu i Hamasu u Oblasti Gaze. Povezan je i s pobunjenicima u Jemenu. Osim toga, ima i jedan od najvećih balističkih programa u regiji - u stanju je raketama pogoditi i ciljeve u Izraelu.

Vremena je sve manje

Prema informacijama Međunarodne agencije za atomsklu energiju (IAEA) Iran planira u svojim postrojenjima udio izotopa U-235 u prirodnom uranu povećati na 20 posto („obogaćivanje urana") - čime se ta država udaljava od odredbi „nuklearnog sporazuma". Vrijeme koje je potrebno da Iran napravi atomsku bombu je sve kraće – 2015. godine mu je za to trebalo još oko godinu dana, a sada – još samo nekoliko mjeseci.

Sporazum za Njemačku ostaje važan, naglašava liberalni političar Alexander Graf Lambsdorff: „Ako je Iran i prekršio Sporazum i radi na obogaćivanju urana, isplati se pokušati ga od toga odvratiti".

Prevladava uvjerenje da će Teheran i pored oštrih tonova ostati u pregovorima: „Postojat će kontinuitet u radu dva predsjednika: vlada se ne može puno miješati u vanjsku, jer vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei – sa svojom Revolucionarnom gradom – ima glavnu riječ", smatra politolog Ali Fathollah-Nejad.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu