Korupcijom do "brze" diplome u BiH

Privatni univerziteti u BiH su poznati po tome da se na njima u najkraćem roku može doći do diplome, piše list Neue Zürcher Zeitung. Ovaj list je poslao svog reportera, koji se predstavio kao student i vrlo brzo i jednostavno došao do nadležnih osoba koje su mu omogućile da za novac dođe do željenog cilja.

"Konkurs za posao u Ministarstvu finansija bio je uslovljen posjedovanjem odgovarajuće fakultetske diplome. U državnoj službi BiH, čini se, mogu da rade samo najobrazovaniji i najpametniji ljudi. Pronašao sam jedan privatni koledž u Republici Srpskoj. Kratak razgovor sa vlasnikom ovog koledža pokazao je da je spreman da izađe u susret mojim zahtjevima, sve dok mogu da platim. Ponudio mi je da "skrati" moj obrazovni put i predložio mi tokom razgovora u jednom banjalučkom kafiću da se odmah upišem na drugu godinu fakulteta za menadžment.

Naglasio sam kako imam dovoljno novca, ali da nemam vremena. Odgovor je uslijedio odmah. Samo treba da se javim jednom njegovom kolegi na fakultetu. "Ako Vam je odista toliko hitno, možemo da promijenimo i datum upisa na fakultet, tako da izgleda kao da ste već godinu dana studirali ovdje", kaže on.

Istu večer organizovao mi je sastanak sa saradnikom studentske službe. On mi je objasnio da mogu da nastavim studij ako odmah uplatim školarinu za dvije godine - 2.500 eura. Ponudio mi je da ispunim upisnicu na fakultet, ali da rubriku s datumom ostavim praznu.

Naravno da nemam namjeru da studiram menadžment, niti da se prijavim na konkurs u Ministarstvo finansija. Ali kao novinar sam brzo shvatio da lako mogu da skupim dokaze o sumnjivim procedurama i prevarama na visokoškolskim ustanovama. Ustaljena je praksa da profesori uzimaju mito. U BiH je nakon 2000. godine niklo 18 univerziteta - mimo onih osam koji su pod nadzorom države. Postoji i 15 privatnih fakulteta. Školska godina u tim privatnim školama košta između 700 i 5.000 eura.

Na državnim univerzitetima školarina je manja, oko 200 eura, ali i tu se daje novac za polaganje ispita.

Privatni univeziteti najviše posla imaju sa službenicima u državnoj službi kojima je potrebna dokvalifikacija. Diplome službenicima donose napredak u karijeri i bolju platu. Većina ih se odlučuje na seminare i studiranje uz rad. Njihova nova kvalifikacija je čista forma. Na radnom mjestu niko neće provjeravati da li su naučili nešto, ionako svoje radno mjesto dobijaju više na osnovu političke lojalnosti, a manje zbog svojih sposobnosti. Slobodno tržište je tako stvorilo neku vrstu pijace na kojoj se za novac kupuju akademske diplome i titule", piše reporter lista Neue Zürcher Zeitung.

Epizoda u životu Nazifa Mujića

Na Berlinalu 2013. dobio je Srebrnog medvjeda. Nazif Mujić od novembra prošle godine boravi ponovo u Berlinu, gdje je podnio zahtjev za dobijanje azila. Uskoro se bliži dan kada ističe njegov privremeni boravak u Njemačkoj, piše list Tageszeitung:

"Nazifu Mujiću, nekadašnjem blistavom dobitniku nagrade na filmskom festivalu 2013. godine, nije dobro. Njega i njegovu suprugu izjeda čekanje i nesigurnost. Kao i svi drugi azilanti, i njima ne prija boravak i izolovanost u izbjegličkom domu Gatower. Sa sobom je donio i Srebrenog medvjeda. Kada je došao rekao je da je spreman da ga mijenja za život bez gladi i za bolju budućnost svoje djece. Uoči samog početka ovogodišnjeg Berlinala, njegova sudbina je nakratko privukla pažnju javnosti, a potom je još brže pao u zaborav.

U februaru je Mujić bio siguran da će nekako uspjeti da ostane. Kada ga danas pitate ima li nade, on samo odmahuje glavom. Berlinale je prošlo, reporteri više ne dolaze. Za azilante čiji zahtjev je odbijen, a koji imaju djecu mlađu od šest godina, u Njemačkoj postoji posebno pravilo. Njih se ne može vratiti u zemlju porijekla prije nego što prođe zima. I taj rok je istekao, prve takve porodice napuštaju Njemačku 8. i 14. aprila.

Ime Nazifa Mujića još nije na spisku. Advokat kojeg je angažovao festival Berlinale podnio je zahtjev Peticionom odboru parlamenta grada Berlina. Ukoliko odbor usvoji njegovu molbu za ostanak, to ne znači da će i ostati. Odluka Peticionog odbora nije obavezujuća za vlasti.

Tokom boravka u domu za izbjeglice napisao je svoju životnu priču. O tome kako je bio u ratu u kojem je izgubio brata, o tome kako je njegova supruga Senada nosila mrtvu bebu u stomaku, o čemu je režiser Danis Tanović napravio film.

I konačno, o padu kada je po povratku sa festivala u Berlinu imao probleme sa kolegama koje su također skupljale željezo i za njega govorile da je bogata filmska zvijezda, o tome kako je povrijedio leđa i nije mogao da radi, o dijabetesu od kojeg pati i od kojeg u BiH ne može da se liječi.

To je priča o bijedi i očaju. Sa izuzetkom one Epizode iz života Nazifa Mujića u kojoj je nekoliko nedjelja boravio u hotelu u Berlinu. 'Kada nas odavde pošalju nazad, pokušaćemo u nekoj drugoj zemlji. Možda u Holandiji', kaže borbeno Mujić", prenosi list Tageszeitung iz Berlina.

Autor: Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić