Nacionalizam koji dolazi s istoka

Ne bi bile potrebne dodatne činjenice za dokazivanje samopouzdanja članova EU u istočnoj Evropi. Ipak, Viktor Orban, najjači čovjek Mađarske i njen premijer, iskoristio je svoje gostovanje kod bavarskog CSU-a da još jednom uputi jasnu poruku: Muslimanske izbjeglice su za njegove sunarodnjake muslimanski invazori, a "mi to ne želimo". Mađarska sigurno ne želi da bude pokorena, izjavio je Orban za tabloid "Bild". On zabranjuje uplitanje i njegova zemlja zaslužuje više respekta, reagirao je on na kritike lidera SPD-a Martina Schulza. Bez sumnje: EU se polako raspada.

Istočne protiv zapadnih vrijednosti

Evropska unija je nekada predstavljala predmet žudnje bivšeg istočnog bloka. To je bilo prije samo 25 godina. U međuvremenu, Evropska unija ima ogromne probleme sa svojim mlađim članicama. Isti princip važi i u obrnutom smjeru. Poljska i Mađarska danas u vrijednostima koje Brisel podrazumijeva nalaze dobrom tek činjenicu da je to svojevrsna mašina za štampanje novca. Oni odbacuju briselski centralizam, a u zapadnoevropskom multikulturalizmu vide prijetnju. Umjesto toga, u Varšavi i Budimpešti se sada definiraju nove-stare vrijednosti: domovina, kršćanska vjera, porodica. Društveno-politički ideali poput ovih postali su bitni i u Češkoj i Slovačkoj. Tako se formirao kontra-pokret protiv otvorenih društava zapadne Evrope.

Iza toga se krije ideja da se u beskrajnom, globaliziranom postojanju da prednost naciji. Ovim Viktor Orban i njegova stranka Fidesz nanovo definiraju mjerila vrijednosti za mađarsku naciju. To je pokušaj da se postojeći kompleksni, kolektivno deklariran kao opasan, svijet pojednostavi. Na istom kursu se nalazi i Jaroslaw Kaczynski, moćni čovjek Poljske i predsjednik stranke PiS. Obojica vladaju autokratski i ne skrivaju rezerviranost naspram zapadnog društvenog modela. Orban je krstio svoju novu Mađarsku kao "iliberalnu državu", a Kaczynski svoje restrukturiranje države naziva "dobrom promjenom". Evropska ideja, takav je utisak, trenutno se redefinira na Istoku.

Poslije socijalizma neoliberalizam

Posljedica toga je značajan pomak udesno na istočnom rubu EU. On se ograničava samo na ekonomske potrebe. Pretpostavku da ekonomija pogođena krizom i visoka nezaposlenost pospješuju nacionalističko raspoloženje opovrgava primjer Češke. Ekonomski rast od gotovo pet posto i spektakularno niska stopa nezaposlenosti od tri posto, najniža u EU, na Vltavi nije spriječila prestrojavanje udesno pod premijerom Andrejom Babisom.

Sličnan razvoj događaja na sceni je i u Poljskoj. Još 1990. godine prosječna zarada u Poljskoj iznosila je samo jednu dvanaestinu od njemačkog prosjeka, a već 2016. godine je taj omjer iznosio čak jednu trećinu. Ipak, nacionalizam je u porastu. New York Times je siguran: "Populizam rezidira u istočnoj Evropi."

To zbog čega je to tako, umnogome je povezano s činjenicom da istočne države u tranziciji poslije 1990. nisu prošle kroz socijaldemokratsku eru, tvrdi Piotr Buras, jedan od vodećih političkih znanstvenika Poljske. Neoliberalizam se tako, gotovo bez ikakvih smetnji, dogodio u komunizmom rasturenom društvu. Socijalne države nije bilo, a sindikati su bili slabi. Prodor kapitalizma se dogodio bez ikakvog usporavanja. Sve to je ostavilo ožiljke, kao što je kompleks manje vrijednosti, koji je sve do danas prisutan. U Poljskoj, kako ističe književnik Ziemowit Szczerek, ljudi sami sebe i doživljavaju tačno onako kako Zapad gleda na Poljsku, "malo siromašni, malo nazadni i manje efikasni".

Poljska: Nagon za autizmom

Prošle sedmice je novi poljski premijer Mateusz Morawiecki otputovao u svoju prvu zvaničnu posjetu inostranstvu, ali ne u Brisel, već u Budimpeštu. Ovo je jasna politička poruka: Mađarska je za Poljsku važnija od EU. On je potom posjetio svog kolegu u Slovačkoj. Iako skoro i ne postoje zahtjevi za okretanje leđa Briselu, ali imajući u vidu unutarnje evropske veze, Varšava se ponaša kao stranac unutar porodice zemalja u EU. Prema mišljenju poljske književnice Inge Iwasiow, mnogi ljudi u toj zemlji misle „da će nam EU oduzeti naše dostojanstvo". Sa Zapada dolaze samo "ograničenja, problemi i moralna relativizacija". Pitanja socijalnog konsenzusa Zapada, kao što su jednakopravnost, laiciziranje i prava manjina još nikada nisu stigla u Poljsku, kazala je Iwasiowa.

Umjesto toga, u doba vladavine desničarske i populističke stranke PiS, Poljaci su zaokupljeni sami sobom. Taj nagon za autizmom je posebno je vidljiv u ovoj 2018. godini, kada Poljska obilježavanja 100-tu godišnjicu obnove državnog suvereniteta. Nacija je mjera stvari, a instrukcije iz Brisela ili Berlina u Varšavi su zabranjene. Sudstvo se, prema logici PiS-a, mora podrediti "volji naroda". Iza svih nedavnih fenomena političkog i društvenog desničarskog pritiska stoji poljski osećaj o gotovo stalnoj istorijskoj ulozi žrtve. Odgovori na to su pak patriotizam i nacionalizam.

Mađarska: Nesigurni nacionalni identitet

Sličan je i opis stanja u kome se nalazi Mađarska. Premijer Orban sistematski opskrbljuje pravosuđe i administraciju sa svojim sljedbenicima. Ideje, nakon političkog zaokreta devedesetih godina, kada je Mađarska slijedila zapadne ideale demokratskog ustava, tržišne ekonomije i multikulturalizma, pogrešne su, kaže rektor Centralnoevropskog univerziteta u Budimpešti, Michael Ignatieff.

Univerzitet, čiji suosnivač i najveći finansijer je mađarsko-američki investitor George Soros, visokopoštovana je ustanova širom svijeta – i velika smetnja za Orbanovu  politiku. U decembru je magazin "Spiegel" iznio osudu da univerzitet na kome se obrazuje međunarodna elita, uživa nepovjerenje Mađara. "Soroš je simbol finansijskog kapitalizma, a za koga desničarski populisti tvrde, da im ugrožava tradicije".

I ovdje, kulturni rat dozvoljava dublji uvid u kolektivni identitet. Tek 1920. godine Mađarska je postala odvojena država, proistekla iz Habsburške dvojne monarhije. Bila je to mlada nacija sa potrebom za nadoknađivanjem sopstvenih dostignuća u smislu identiteta. Orbanovo pozivanje na "mađarske vrijednosti" mnogim Mađarima daje osjećaj podrške i sigurnosti. To je svijet "bez stranaca, organskih hipstera i zvaničnika Brisela", navodi "Spiegel".

Ono čemu trenutno svjedočimo na istočnom rubu Evropske unije većini pripadnika evropske inteligencije prije više od 25 godina nije bilo ni na kraj pameti. Usvajanje demokratskih standarda i slobodne tržišne ekonomije - sa ili bez društvene komponente, smatralo se provedenim. I to za samo nekoliko godina. Ovome se 1990. godine protivio njemački sociolog Ralf Dahrendorf. Za izgradnju i stvaranje demokratskog društva, prema procjenama ovog liberala, trebalo je 60 godina. Ironično, ali model novih članica EU, Poljske i Mađarske, čini se potvrđuje tezu da je put ka harmonizaciji Evrope uistinu dug.