Napetost na granici između Brazila i Venecuele
2. septembar 2018
„Moramo kući prije zalaska sunca jer grupe Brazilaca patroliraju gradom i hapse Venecuelance", kaže Gustavo Luces koji je prije pet mjeseci napustio Maturín na obali Venecuele i pobjegao u Brazil. On, kao i veliki broj migranata koji se trenutno nalaze u pograničnom gradu Pacaraima, osjećaju se ugroženim od strane Brazilaca.
Brazilske kriminalne bande su nedavno protestovale protiv Venecuelanaca. Tom prilikom su iz ovog mjesta protjerali oko 1.200 migranata. Nakon što su napadnuti motkama i kamenjem, migranti se ne usuđuju naveče izaći na ulicu. Povod za izgrede je bio napad na Brazilca koji je vlasnik jedne prodavnice. Miguel Ángel García, čiji je šator zapaljen u napada, izgubio sve što je imao, uključujući i lične dokumente. „Policija ne poduzima ništa protiv motorista koji se voze ulicama. Prema nama se ponašaju kao prema životinjama", kaže Miguel Ángel García.
"Mirovni konvoj"
Iako policija negira takve navode, članovi kriminalnih bandi navode da su organizovali nedavne proteste kao i to da postoje civilne patrole. „Venecuelancima bi savjetovao da naveče ne izlaze na ulicu jer je to opasno i može se loše završiti", kaže Wendel Lima, jedan od pripadnika civilnih patrola. Ovaj 31.- godišnjak je učestvovao u subotnjim akcijama, ali negira da su civili primijenili silu. „Radimo samo ono što smo dogovorili s policijom. Ako naiđemo na nekog Venecuelanca, odmah zovemo policiju".
Za penzionisanog učitelja Fernanda Abreu konvoj automobila koji se kreće ulicama služi za to da migrantima pokaže da nisu dobro došli. „Spriječićemo ih da žive ovdje. Mi samo branimo naše kuće", kaže Abreu i zahtjeva veće kontrole prilikom ulaska državljana Venecuele u saveznu zemlju Roraima. „Skoro svi koji se ovdje nalaze su bili kriminalci koji iskorištavaju svoju djecu i tjeraju ih na prosijačenje".
Ministar za sigurnost Raul Jungmann odbacije optužbe da je savezna vlada premalo pomogla u iznenadnom migrantskom talasu koji je zahvatio zemlju. Prilikom posjete jednom izbjegličkom centru je rekao da će ulicama patrolirati i državne snage bezbjednosti.
„Želimo spriječiti veliko grupisanje migranata u gradovima kao što je Pacaraima. Organizovaćemo privremene smještaje između granice i Boa Viste, glavnog grada ove savezne zemlje". Jungmann također kaže da granica između Brazila i Venecuele neće biti zatvorena i da je situacija u regionu pod kontrolom.
Sveštenik postaje neprijatelj stanovništva
Sveštenik Jesus Bobadilla je drugačijeg mišljenja: „Navodi o miru u gradu nisu tačni. Niko ne zna šta će se uskoro dogoditi. Nasilje se osjeća u zraku". Španac, inače rođen u Maroku je najveći zagovornik prava migranata u gradu i već se vidi kao velikog neprijatelja domicilnog stanovništva. „Već sam izgubio polovinu vjernika koji su dolazili u crkvu", kaže Bobadilla i dodaje da je navodna vožnja automobilima kroz grad za mir ustvari patrola, a ne mirovni napori."
Deutsche Welle je u srijedu pratio autokorzo kroz grad. Na automobilima su tom prilikom bile zalijepljene plakate na kojim se poziva na mir i borbu protiv ksenofobije među stanovništvom. „Vozimo se kroz grad i molimo za mir. Ne možemo primiti toliko ljudi. Mnogi du došli da kradu", kaže učiteljica Neura Costa.
Zbog veoma nepete situacije se znatno smanjio broj Venecuelanaca koji traže zaštitu. Do protekle subote je granicu u prosjeku dnevno prelazilo između 800 i 1.000 migranata. Međutim, sada samo polovina od tog broja želi preći granicu.
José Garcez je proteklog vikenda došao na granicu i sa porodicom želi u Boa Vistu. „Nakon nedavnih napada se bojimo. Ne znamo šta je sljedeće. Nemamo novca da odemo do Boa Viste".
Još uvijek bolje nego u Venecueli
Garcez sa više stotina venecuelanske srednje klase preko dana u Pacaraimi pokušava doći do vode i hrane, a naveče se vraćaju na venecuelansku stranu i noć provode na odmaralištu za vozače kamiona.
Na odmaralištu su cijele porodice, dijelom djeca i starci. Nemaju pitke vode, a mnogi kao krevet koriste katonske kutije. Venecuelanski vojnici svakog jutra tjeraju migrante iz prostorija koje imaju sasvim drugu namjeru nego da budu prenoćište za migrante. „Ovo je ponižavajuće. Osjećamo se kao životinje. Međutim, još uvijek je bolje nego situacija iz koje sam pobjegao. Tamo nemam ništa", kaže Garcez. „Prije četiri mjeseca mi je umro najmlađi sin. Za njega nisam imao lijekova. Ubila ga je venecuelanska vlada".
Garcez je u međuvremenu prodao posljednji mobilni telefon koji je posjedovala njegova porodica. Tako je dobio neophodnih 120 brazilskih reala i kupio autobusku kartu za sebe, suprugu, majku i petero djece kako bi nastavili putovanje. „Nadam se da nas tamo neće napasti kao što se desilo ovdje sa Venecuelancima", kaže Garcez.