NATO-faktor Crna Gora

„Lijepo da vježbate" – tako glasi naslov podužeg članka novinara Tima Nešitova objavljenog u dnevniku Zidojče cajtung:

„Elena i Aleka, obje crnogorske podmornice, nalaze se u Kotorskom zalivu. Površina mora je kao ogledalo, brda uveče nestaju u izmaglici – a podmornice su naravno vic. One su vlasništvo firme Montenegro Submarine koja organizuje vožnje oko kotorske luke. Podmornice ne mogu da zarone, ali su zato oslikane dobro raspoloženim delfinima kornjačama i morskim zvijezdama. Jadranska obala živi pretežno od turizma, ali u ovo doba godine se ništa ne dešava."

Autor u nastavku objašnjava da se crnogorska mornarica sastoji od dva patrolna čamca proizvedena osamdesetih godina, da bi potom prešao u ptičju perspektivu: „Priča o tome kako se brdovita jadranska Crna Gora otcijepila od Jugoslavije, mogla bi biti balkanska priča, puna strasti i ponešto nepregledna, ali, pošto bi Crna Gora ovog proljeća trebalo da pristupi NATO-u, to se tiče tako reći svih nas. Prije svega u Moskvi vlada veliki gnjev zbog novog proširenja NATO-a; Putinov portparol je najavio 'akcije odmazde'. Priča se da su ruski nacionalisti skovali zavjeru da ubiju crnogorskog premijera; Crnogorci su pokrenuli istragu."

„Vječite teme Rusija i NATO, poslije izbora Trampa za predsjednika SAD-a nisu postali ništa manje aktuelne. Tramp smatra da je NATO s jedne strane prevaziđen, a s druge – veoma važan, što zbunjuje u vrijeme kada američki tenkovi u okviru operacije 'Atlantska odlučnost' krivudaju po Evropi da bi pokazali Vladimiru Putinu ko je gazda. Crnogorska vojska je mala: 1.800 ljudi u pešadiji, avijaciji, mornarici, sve zajedno." Autor objašnjava kako se poslije raspada Jugoslavije i Crna Gora odvojila od Srbije te da „u čitavoj zemlji živi jedva onoliko ljudi koliko i u Frankfurtu".

„No, referendum o nezavisnosti je bio tijesan, a i deset godina poslije njega, mnogi Crnogorci sumnjaju da crnogorski jezik uopšte postoji. Ovdje mnogi smatraju sebe Srbima i žele (…) uspostavljanje osovine Podgorica – Beograd – Moskva, slovenske osovine."

Autor teksta u razgovoru sa Blažom Gašićem, zamjenikom komandanta broda P-34, saznaje zašto je sagovorniku drago što će Crna Gora ući u NATO: mogao bi da dobije veću platu, a i za oficire poput njega će možda biti više posla u inostranstvu. „Crna Gora je već godinama uključena u misije EU i NATO. Zvaničnim učlanjenjem Crne Gore NATO dobija prije svega jedno: kontrolu nad važnim dijelom obale u Sredozemlju. Brodovi NATO-a mogu da plove svuda između Gibraltara i Istočne Turske, ali ovamo do sada još nisu mogli."

Kroz razgovore sa Gašićem se podsjeća na kompletnu noviju vojnopolitičku istoriju Crne Gore, od jugoslovenskih vremena naovamo, a slično je i sa drugim akterom reportaže, sveštenikom Momčilom, iz Srpske pravoslavne crkve, koji ne voli NATO. A „odbija i čitavu mladu državu Crnu Goru, koja je u njegovim očima proizvod američkih intriga na Balkanu".

Nepoželjna Ana Frank

A austrijski dnevnik Prese piše o „Nepoželjnoj Ani Frank" u Hrvatskoj. „Više od 40.000 hrvatskih đaka je tokom protekle tri godine u 23 grada ove jadranske države posjetilo putujuću međunarodnu izložbu 'Ana Frank – istorija za sadašnjost', inače već prikazanu u 40 zemalja. Ali, direktoru Tehničke škole u Šibeniku je već dan nakon otvaranja izložbe o djevojčici koja je umrla 1945. u koncentracionom logoru Bergen-Belsen, bilo dosta. Razlog: na izložbi se vide i table na kojima se podsjeća na žrtve hrvatskog fašističkog ustaškog režima."

Direktor je insistirao da se uklone nepoželjne table tako da su organizatori riješili da zatvore izložbu poslije jednog dana. „Jedna od ključnih poruka izložbe namijenjene prije svega mladima jeste da su djeca previše često nevine žrtve ratova – kako je to hrvatskim medijima napisao koordinator izložbe Tvrtko Pater. Nažalost, u Hrvatskoj ima sve više slučajeva da interesne grupe i političari instrumentalizuju istoriju kako bi stvorili nove podjele na 'nas' i 'njih', na 'dobre' i 'loše'. Uklanjanje pomenutih tabli bi osnažilo ideju da je Drugi svjetski rat bio nešto što se ticalo samo Nijemaca i Jevreja, napisao je Pater. Ali, bilo bi to falsifikovanje istorije kada bi se ignorisala činjenica da su Hrvati i te kako bili dio tog rata."

„Još prošlog aprila, udruženja porodica žrtava su zbog sve češćeg ublažavanja ustaških zločina – što čini i hrvatska vlada – prvi put bojkotovale zvaničnu komemoraciju u nekadašnjem koncentracionom logoru u Jasenovcu. U jedinom logoru smrti kojim nisu upravljali Nijemci, za vrijeme rata je ubijeno više od 80.000 ljudi."