RAF - teror u ime svjetske revolucije

"Nikada se neću pomiriti s time da se ne suprotstavljam razvoju kapitalističkog društva u pravcu fašizma. To se lako može vidjeti danas u Americi. Ja se neću pomiriti s time da to samo pasivno gledam, da se tome ne suprotstavljam." Ovim riječima je Gudrun Esslin u proljeće 1968. godine pred sudom objašnjavala zbog čega je zajedno sa Andreasom Baaderom postavila požar u dvije robne kuće u Frankfurtu.

Bilo je to vrijeme studentskih protesta, mladi su željeli promijeniti okoštale društvene strukture i bunili su se protiv generacije roditelja koja je potiskivala svoju ulogu u vrijeme nacizma. Posebno veliki bijes izazivao je američki rat u Vijetnamu. Požar u robnim kućama je bio simbolički odgovor na američko korištenje napalm bombi protiv boraca Vietkonga. Ta akcija se smatra prekretnicom u razvoju studentskog pokreta. Dio pokreta se militarizirao i iz njega je nastala "Rote-Armee-Fraktion - Frakcije Crvene Armije", skraćeno RAF-a.

Olovna vremena

U to vrijeme jedno od osnovnih načela je bila solidarnost sa ugnjetavanim ljudima širom svijeta. Glavni ideolog RAF-a i tvorac koncepta "oružane borbe gradske gerile" i "internacionalne revolucionarne solidarnosti" je bila novinarka Ulrike Meinhof. "Mi se angažiramo za one koji se žele osloboditi okova terora i nasilja. I ukoliko njima ništa drugo nije preostalo nego da vode rat, mi podržavamo njihov rat", najavljivala je Mainhof.

Uskoro se u taj rat RAF uključio i aktivnom oružanom borbom. Između oktobra 1971. i maja 1976. RAF je ubio 10 ljudi. A onda je u proljeće 1977. ubijen državni tužioc Siegfried Buback i dvoje tjelohranitelja - bio je to rani početak tzv. "njemačke jeseni". Kulminacija je bila otmica predsjednika udruženja poslodavaca Hansa-Martina Schleyera s namjerom da se iznudi puštanje na slobodi u međuvremenu uhapšenih Baadera, Meinhof, Esslin i drugih pripadnika prve generacije RAF-a. Nekoliko sati nakon otmice je tadašnji kancelar Helmut Schmidt u televizijskom obraćanju naciji istakao: "Dok ja ovo govorim, to sigurno negdje slušaju i otmičari. Oni možda u ovom trenutku trijumfiraju. Ali oni se ne bi trebali zavaravati: terorizam na duge staze nema šanse. Jer nasuprot terorizmu ne stoji samo moć državnih organa, već volja čitavog naroda."

Progon bez milosti

Eskalacija je, međutim, bila nezaustavljiva: osim Schleyera otet je i lufthansin avion "Landshut". Njemačka elitna policijska trupa GSG 9 je oslobodila taoce aviona i ubila otmičare, a potom su pod pomalo nerazjašnjenim okolnostima teroristi u zatvoru u Stammheimu izvršili samoubojstvo. Za osvetu su otmičari ubili Schleyera. Na scenu je stupila druga generacija terorista RAF-a. Nakon ovih događaja država je RAF proglasila Opasnošću Nr. 1, i najavila žestok odgovor:

"Država će progoniti razbojnike svim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju. Oni više nikada neće moći mirno spavati. Mi ubojicama nećema dati nikakvu šansu", najavio je 1977. Klaus Bölling, glasogovornik vlade i državni sekretar. I ta je prijetnja ostvarena: mada se RAF sam raspustio u aprilu 1998. godine, policijska istraga pojedinih ubojstava nikada nije okončana, jednako kao ni potraga za počiniteljima. U 28 godina postojanja pripadnici RAF-a su ubili 34-oro ljudi, dok je istovremeno život izgubilo od 20 od ukupno 74 člana organizacije.

Autor: Zoran Arbutina

Odg. urednik: Azer Slanjankić