Samo reforme mogu pomoći Turskoj
2. januar 2019Od pokušaja državnog udara od 15. Jula 2016. Turska više nije ista zemlja. Taj događaj i njegove posljedice grizu razumijevanje demokratije u zemlji i uvlače je u tamu koja tu zemlju i njeno vodstvo čini sve neuračunljivijim. Ono što je nekada izgledalo kao prodor ka punopravnom članstvu u EU-u, tokom godina se pretvorilo u slijepu ulicu. Okončanje vanrednog stanja, koje je trajalo više od dvije godine, unutar EU-a su dočekali s izvjesnim olakšanjem. Međutim, zahtjevi Bruxellesa da se oslobode uhapšeni političari, novinari i aktivisti za ljudska prava, te da da se što je brže moguće nastavi reformski proces, u hodnicima Erdoganove predsjedničke palate nisu imali odijeka i ostali su bez rezultata.
"EU nas treba prihvatiti onakve kakve jesmo, inače ćemo krenuti svojim putem", ističe Erdogan svakom prilikom. Od njega se svakako može očekivati da 2019. održi referendum i da sam okonča proces pridruživanja, kako bi na unutarpoličkom polju ostao jak, hrabro se suprotstavljajući Bruxellesu. Predsjednika bi od njegovog nauma moglo odvratiti samo ako se nastave zaustavljeni pregovori o prijemu i otvore nova poglavlja. Ali to je teško pretpostaviti. Već se iz Ministarstva vanjskih poslova u Ankari može čuti kako se može očekivati da će "odnosi između Turske i EU-a u novoj godini ponovo biti u maniru naprijed-nazad."
Dilema Ankare oko partnera
Sirijski rat će u ovoj godini nesumnjivo biti jedna od najkritičnijih tema za Ankaru. Građanski rat, koji je u međuvremenu ušao u osmu godinu, mogao bi se nastaviti dalje, pogotovo nakon što je američki predsjednik Trump najavio povlačenje američkih snaga. Pored toga, Ankara će uskoro morati odlučiti hoće li se okrenuti Rusiji i novostečenim raketama S-400, ili će kao članica NATO-a koja je naručila ratne avione F-35 u SAD-u, imati i dalje u vidu Washington kao strateškog partnera.
Ako se 2019. u Siriji zaista održe izbori, ostaje da se vidi kako će se ponijeti Turska u slučaju Assadovog reizbora. Iz diplomatskih krugova u Ankari se nedavno moglo čuti da "svi putevi vode samo kroz dijalog sa sirijskim predsjednikom". Ankara će se prema tome morati ravnati. Otvoreno je tek pitanje: s kojim partnerom?
Bez stabilne privrede nema zadovoljnog naroda
U aktuelnom izvještaju OECD-a navodi se da je globalni privredni rast dostigao svoj vrhunac, te da će se on usporiti. U izvještaju se također navodi kako se očekuje da će turska privreda doživjeti pad za 0,4 posto. Taj pad će se također odraziti na domaće firme, što sugerira da bi to mogao biti glavni uzrok za rast nezaposlenosti.
Nasuprot tome, turski ministar finansija Berat Albayrak već je objavio svoju ekonomsku prognozu na takozvanom srednjoročnom planu - taj plan trebao je biti objavljen tek tokom avgusta. Prema njemu, turski privredni rast u 2019. godini će se povećati za tri do četiri posto. Na koji način je Albayrak došao do tih brojki, samo njemu je poznato. Ako je vjerovati izjavama većine ekonomista u Turskoj, cijene kirija i hrane i dalje će rasti. To će posebno pogoditi one koji žive na granici siromaštva. A riječ je o skoro 17 miliona ljudi.
Nakon pokušaja državnog udara, vanredno stanje je uplašilo brojne inozemne investitore. Čak i nakon ukidanja vanrednog stanja, Turska ne poduzima nikakve vidljive napore za pokretanje privrednog rasta, ističu vodeći ekonomski stručnjaci. Najvažnije su demokratske reforme. Ankara je Evropi, a prije svega Njemačkoj, obećala provođenje reformi. Ova 2019. godina će pokazati koliko brzo Erdogan provodi svoja obećanja.