Sirija: nema poboljšanja na vidiku

Predsjednik SAD-a Donald Trump je kratko prije Božića objavio da će se trupe njegove zemlje povući iz Sirije. Prve pripreme za povlačenje se, kako je kazao, već provode.

Za Siriju će to imati znatne posljedice. Nakon što su se etablirali odnosi moći i utjecaja, posebno međunarodnih aktera – Rusije, SAD-a, Irana i Turske – to bi se sada ponovno moglo znatno izmijeniti. Sjedinjene Američke Države iza sebe ostavljaju vakuum kojega će spomenute druge zemlje odmah pokušati ispuniti.

Turska je zainteresirana za to da proširi svoj utjecaj prije svega na sjeveru zemlje, na području koje je uglavnom naseljeno Kurdima. A to je već i postalo očito, jer su Kurdi na sjeveru Sirije uslijed povlačenja američkih trupa zatražili pomoć iz Damaska zbog turske vojne prijetnje.

Iran će, pak, svim snagama pokušati proširiti svoj utjecaj oko Damaska, ali i pokušati povećati svoju prisutnost u području na granici između Sirije i Izraela.

Rusija će se koncentrirati na izabrana mjesta, na primjer na luku u Tartusu. U kolikoj mjeri će Moskva sudjelovati u borbi protiv "Islamske države", koja ni u kojem slučaju nije pobijeđena, to je otvoreno. Osim toga, može se poći od toga da će Rusija pokušati preko Sirije generalno proširiti svoj utjecaj na Bliskom istoku.

Otvoreno je i kako će Izrael reagirati na novonastalo stanje. Iransku prisutnost tako blizu svoje granice, Izrael najvjerojatnije neće dopustiti.  

Problem s milicijama i iregularnim borcima

Također je otvoreno kako će se Asadova vlada ophoditi s iregularnim borcima na koje se dosad oslanjala. Tisuće pripadnika Iranske revolucionarne garde, kao i pripadnici iračkih i afganistanskih paravojnih jedinica te libanonskog Hezbollaha se već godinama bore na strani sirijske vlade.

Za to vrijeme je vlada u Damasku prije svega iskusila da se isplati rigorozno djelovanje protiv pobunjenika, kaže Bente Scheller, voditeljica bejrutskog ureda njemačke Zaklade Heinrich Böll. Taj princip, očekuje Scheller, vlada će vjerojatno primijeniti i 2019. godine: "Na temelju dosadašnjih iskustava, sirijska vlada ni ubuduće neće vidjeti potrebu za sjedanjem za pregovarački stol. Upravo zbog toga što je uvjerena u svoj pobjednički kurs, ona će se dalje držati te strategije koja se dosad pokazala kao uspješna." 

Neizvjesna sudbina Idliba

To bi prije svega trebalo važiti za provinciju Idlib. U toj regiji koju je zaposjednula sirijska vojska živi dva do tri milijuna ljudi, prema procjeni Ujedinjenih naroda radi se o 99 posto civila. Tamo se, međutim, nalaze i brojne iz drugih područja zemlje izbjegle pobunjeničke grupe koje su dijelom džihadističke. Oluja na to područje je unatoč opetovanim prijetnjama dosad izostala.

Prvotno se bila Turska potrudila da razoruža te džihadističke paravojne trupe. Ali to dosad nije polučilo uspjehom. Jer, ti borci dosad jednostavno nisu imali razloga dopustiti da ih se razoruža, kaže Bente Scheller. "Zašto bi se odrekli nečega bez da zauzvrat dobiju nešto drugo, primjerice jamstvo da će ih se tako nenaoružane pustiti iz grada ili dati im vjerodostojnu amnestiju?" Stoga, kako očekuje Scheller, kriza u Idlibu će još dugo trajati, kao što ni sirijska kriza generalno neće biti riješena.

Izbjeglice kao političko oružje

Upravo to situaciju u Idlibu i za Europu čini zabrinjavajućom. Rusija, kako se navodi u jednom komentaru Al Jazeere, u sirijskoj krizi je opetovano iz rukava vadila izbjegličku kartu: "Rusija je namjerno napadala civile u područjima pod kontrolom oporbe kako bi tako pokrenula izbjeglički val u smjeru Turske i Europe. Time se te zemlje želi prinuditi da ponovno razmisle o njihovoj podršci naoružanim oporbenim snagama."

Rusija je time imala moćnu polugu u svojoj ruci: izbjeglička kretanja prema Europi su političku sliku kontinenta značajno izmijenila. U gotovo svim zemljama su desnopopulističke stranke ušle u parlamente.

Izbjegličku kartu će, očekuje Bente Scheller, Rusija i Sirija zaigrati i u Idlibu. Ona smatra da bi Damask i Moskva mogli tako vršiti najveći pritisak na Europu, te da će upravo to i učiniti.

Iran – došao kako bi ostao

No, kojim god sredstvima sirijska vlada i ruska zaštitna sila htjeli pod kontrolu staviti Idlib – Sirija politički više nikad neće biti ona zemlja koja je bila do izbijanja pobuna 2011. godine. Za to će se pobrinuti upravo druga zaštitna sila Sirije – Iran.

Prema navodima u jednom izvještaju američkog vanjskopolitičkog časopisa "Foreign Policy", više od 2000 iranskih vojnika je poginulo u borbama u Siriji. Osim toga, Iran je, navodi se dalje, uložio i do 30 milijardi američkih dolara u borbe u Siriji. Stoga Teheran zasigurno neće pokleknuti pred međunarodnim pritiskom da se povuče iz te zemlje, navodi se u spomenutom časopisu: "Nakon tako masivnih investicija je Iran odlučan ubrati dugoročne strateške prednosti koje zemlja ima za ponuditi – čak i ako to kratkoročno zahtijeva daljnje gubitke ljudskih života i financijske troškove."

Ta strategija će vjerojatno posebno nakon povlačenja SAD-a dovesti do napetosti u regiji, očekuje Scheller. Izrael u napredovanju Irana vidi ugrožavanje svoje nacionalne sigurnosti, kaže ova analitičarka, te će stoga i dalje biti okrenut protiv iranske prisutnosti. Kako će taj konflikt završiti, to je otvoreno, kaže Scheller: "Jer, iako je bilo upozorenja, a Izrael vojnim djelovanjem u odgovarajućim dijelovima zemlje pokazao kako neće tolerirati iransku prisutnost, ona se u stvari učvrstila. Također se može primijetiti veći iranski angažman u ljudstvu u usporedbi s prethodnom godinom (2017.)."

Rat u Siriji je u pogledu nacionalne razine možda velikim dijelom već odlučen, ali međunarodna dimenzija je i dalje otvorena. Upravo zbog te međunarodne dimenzije, Sirija ni u 2019. godini neće biti mirna zemlja.