Manje privatnosti za veću bezbjednost

Ove sedmice su pune formulacija i tvrdnji da se u borbi protiv terora, što je iskušenje kojem se mora odoljeti, u pitanje dovode principi pravne države. Teroristi su upravo postigli ono što su htjeli, a to je da se odričemo osnovnih načela demokratije umjesto da ih bezuslovno branimo.

Čovjek se dobro osjeća kada ovakve rečenice tvituje, postavlja na Fejsbuk ili ih jednostavno izgovara. Ali, da li su pravila, s kojima organizujemo kulturu zaštite privatnosti podataka našeg kompletnog života, zaista neprikosnovena u vremenu bezgraničnog terora?

IS u San Bernadinu?

Posljednjih nedjelja se žestoko diskutovalo o tome da li bi kompanije poput Apple-a trebalo primorati da izvrše softverske promjene na svojim aparatima kako bi, u slučaju nužde, bezbjednosne službe mogle da dođu do sačuvanih podataka.

Povod za ovu diskusiju je bio iPhone muškarca, koji je zajedno sa svojom suprugom u San Bernandinu, ubio 14 ljudi. Ministarstvo pravde Sjedinjenih Država se nadalo da će uz pomoć proizvođača, u ovom slučaju Apple-a, dokazati da iza napada stoji 'Islamska država'. Apple je odbio svaku pomoć. Ali, sigurnosne službe su nekako uspjele da dešifruju lozinku mini kompjutera. Kako? O tome javnost za sada ne zna ništa.

Time je ovaj konkretni slučaj okončan. No, ostaje osnovna dilema. Apple-ov argument stoji da ako se urade softverske promjene za lakši pristup podacima, onda se to uvijek može zloupotrijebiti. Ali, šta će prevagnuti? Obećanje da će se sačuvati privatnost podataka? Ili obaveza da se zaštite građani od terorističkih napada - i to svim raspoloživim sredstvima?

Strahovi prošlosti

Jednom kulturnom prostoru, koji ne želi da ponovo padne u varvarstvo zato što u njemu vlada zakon jačeg, potrebne su granice. A to može da bude i diktatorska moć države. U njemačkoj bliskoj prošlosti se to dva puta pokazalo. No, zar taj njemački apsolutizam u zaštiti podataka ne odražava prije svega strahove prošlosti, nego što odražava strah od opasnosti koja prijeti danas?

Pravila u vezi sa zaštitom podataka su postavljena kako bi se ljudi zaštitli od napada. Ali, zar to na kraju neće odvesti u apsurd, ako štite svakoga, pa i one koji koriste informacije i mogućnosti komunikacije kako bi masovno ubijali ljude i uništili slobodno društvo?

Sve ima svoju cijenu. Takođe i ugodne stranice novog multimedijalnog svijeta. No, vrijeme je da se bez tabua i otvoreno diskutuje o tome da li je zapravo modernizovana zaštita privatnosti podataka neizbježna posljedica upravo ovih novih pogodnosti. Pa čak i ako se sumnja da to može da ide i na račun lične zaštite sigurnosti podataka.