Židovsko hodočašće na Djerbi

Sinagoga je još uvijek mirno mjesto. No, na početku međunarodnog židovskog hodočašća u subotu (14. maja), prema riječima organizatora, ponovno se očekuje nekoliko hiljada vjernika na otoku Djerba. Otprilike osam dana hodočasnici u Tunisu imaju priliku sudjelovati u vjerskim slavljima - u ovakvom razmjeru prvi put u toku posljednje dvije godine. Jer 2020. i 2021. hodočašća su otkazana zbog pandemije korone ili je pristup bio jako ograničen. Ali sada se ponovno očekuje četiri do pet hiljada posjetitelja iz nekoliko zemalja, kaže u razgovoru za DW Perez Trabelsi, predsjednik Židovske zajednice na Djerbi i predsjednik organizacijskog odbora hodočašća.

Sinagoga na Djerbi, jedna od najstarijih u cijeloj Africi, staro je židovsko hodočasničko mjesto. Prema legendi, "El Ghibra", kako se zove na arapskom, izgrađena je na fragmentima prvog jeruzalemskog hrama. Navodi se da su te ruševine židovske izbjeglice donijele sa sobom u Djerbu na putu za Tunis nakon što je hram uništen 586. prije Kristova rođenja.

Danas u Djerbi živi oko hiljadu tuniskih Židova, a u cijeloj zemlji ih je tek nešto više. To čini tamošnju židovsku zajednicu najvećom u Tunisu i drugom po veličini u arapskom svijetu, a veća je samo ona u Casablanci, koja broji između 1500 i 2000 članova. 

Teška domovina

Nakon što je Tunis 1956. stekao neovisnost, mnogi tuniski Židovi napustili su svoju domovinu. S jedne strane, reagirali su na tešku ekonomsku situaciju tih godina, a s druge strane na rastuće napetosti u odnosu na svoje pretežno muslimanske sugrađane kao rezultat osnivanja Države Izrael 1948. godine i vojne sukobe koji su uslijedili. Pritisak na odlazak u emigriranje i diskriminacija su se povećali. Drugi veliki val emigracije uslijedio je nakon Šestodnevnog rata 1967. Tokom povijesti, bliskoistočni sukob je u više navrata imao negativne učinke na život i sigurnost Židova u Tunisu, sve do izravnih nereda protiv zajednice, ponekad sa smrtnim ishodima.

Vladajući u Tunisu verbalno su osudili nasilje, ali nisu spriječili egzodus. To je imalo ogromne demografske posljedice: 1950-ih je u Tunisu živjelo oko 100.000 Židova, otprilike stotinu puta više nego danas.

2002. godine sinagoga je bila meta terorističkog napada. Tada se u nju zabio kamion natovaren s 5000 litara tekućeg plina. U eksploziji je poginulo 19 osoba, uključujući 14 turista iz Njemačke. Islamistička teroristička organizacija Al-Qaeda preuzela je odgovornost za napad.

U januaru 2018. došlo je do podmetanja požara na židovsku školu u Djerbi, kada je nanesena neznatna materijalna šteta.

Predsjednik je govorio o "izdaji"

Čak i u sadašnjosti, židovsko-muslimanski odnos stalno je podvrgnut ispitu - često neizravno kroz kritiku Izraela. Prije nego što je izabran na dužnost u oktobru 2019., čak je i sadašnji, sve autoritarniji predsjednik Kais Saied rekao da neće dopustiti nikome s izraelskom putovnicom da uđe u Tunis - čak ni da posjeti sinagogu na Djerbi. 

Time je on očito protestirao protiv procesa normalizacije odnosa između Izraela i nekih arapskih država - uključujući tuniskog susjeda Maroko - koji je formalno zabilježen u takozvanim Abrahamovim sporazumima, koje je Saied, prema tadašnjim medijskim izvještajima, opisao kao "velikoizdaju". Tokom njegova mandata također je izazvao iritacije zbog njegovog navodnog antižidovskog citata, koji je on pak energično demantirao i do kojeg je, prema mišljenju nekoih promatrača, vjerojatno došlo zbog akustičkog nerazumijevanja.

Što se tiče odnosa s Izraelom, ministarstvo vanjskih poslova Tunisa odbacilo je uspostavu diplomatskih odnosa s Izraelom u ljeto prošle godine - iako se u praksi u prošlosti ulazak Izraelaca u Tunis često svjesno bio toleriran. Ipak Izraelci nikako nisu dobrodošli posvuda u zemlji.Kada su u maju prošle godine izbile teške vojne borbe između Izraela i islamističkog pokreta Hamas, mnogi Tunižani su demonstracijama izrazili svoju solidarnost s Palestincima. U proljeće 2022. godine u zemlji je zabranjeno prikazivanje remakea klasika "Smrt na Nilu". Očigledni razlog: glavna glumica Gal Gadot je Izraelka.

Pohvala suživotu

Kao i u mnogim arapskim zemljama, svi građani Tunisa ne prave uvijek jasnu razliku između židova i Izraelaca. Često se pak prepoznaje nastojanje da se ostane što apolitičniji i da se snažno istaknu primjeri uspješnog društvenog suživota Židova i muslimana. Glavni tuniski rabin, Haïm Bettan, rekao je za DW da je odnos s muslimanskom većinom uglavnom bez napetosti: "Suživot je oduvijek postojao. Muslimani i kršćani žive u istim susjedstvima bez ikakvih problema jedni s drugima." 

Poglavar zajednice na Djerbi također se kune u dobar odnos - a kao primjer navodi i pripremu hodočašća: Mnogi tuniski muslimani također doprinose uspjehu hodočašća, uvjerava Perez Trabelsi. “I sam više živim među muslimanima nego među židovskim Tunižanima”, kaže on, opisujući tamošnju situaciju. „Većina ljudi s kojima radim u sinagogi također su muslimani", kaže još. Mnogi muslimanski Tunižani, dodaje Trabelsi, uvijek rado sudjeluju u židovskim proslavama.

Nejasno je sudjelovanje Izraelaca

Hoće li iritacije na bliskoistočnoj političkoj pozornici i ranije predsjednikove izjave utjecati i na prisutnost izraelskih hodočasnika ove godine, ostaje otvoreno pitanje. „Još nije jasno dolaze li i Židovi iz Izraela u Tunis", rekao je Trabelsi za DW sredinom ove sedmice, nekoliko dana prije početka hodočašća. On kaže da trenutno postoje komplikacije u vezi s vizom. "Još uvijek nemamo informacija iz vlade", kaže Trabelsi. Također kaže da je već bilo mnogo upita. "Ali zbog osjetljivosti teme, ne želimo sami izazvati zabunu, naravno", kaže on.

Židovi tuniskog podrijetla danas žive u brojnim zemljama, uključujući i Izrael, naglašava predsjednik Židovske zajednice i dodaje: "Svi imaju pravo posjetiti Djerbu i sinagogu bez obzira na političku pozadinu. Nas ne zanima hoće li neki posjetitelj doći iz Izraela ili iz druge zemlje. Uvijek se radi o pojedinoj osobi."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu