Što će Latviji euro?

Nakon financijske krize i zbivanja u mnogim zemljama zone eura gdje se pokazalo kako tamošnje financije niti izdaleka nisu tako solidne kao što se činilo, sve je dublje nepovjerenje prema svakoj zemlji koja prihvaća euro. Latvija je zapravo tek četvrta zemlja bivšeg socijalističkog tabora koja uvodi zajedničku europsku valutu i čini se da je, slično kao i u Estoniji, veliku ulogu imala politička, a ne gospodarska odluka. A ta politička odluka je veoma jednostavna: što dalje od Rusije i zajedničke sovjetske prošlosti s velikim i moćnim istočnim susjedom.

Estoniju tek Finski zaljev u Baltičkom moru dijeli od Finske, koja je također zemlja zone eura, ali mnogi građani Europe će se teško sjetiti na kojem proizvodu su uopće vidjeli natpis "Made in Latvia". Slovenija se odlučila na euro jer joj je zona eura najvažnije izvozno područje, a još je bolji primjer za to Slovačka. Malo je poznato da je Slovačka zapravo zemlja koja spada među rekordere po izvozu i koja izvozi daleko više nego što uvozi (2013. uvoz 58,59 mlr €, izvoz 62,14 mlr €).

Perolaka kategorija

I Latvija izvozi, ali to su rijetko proizvodi koje ćete naći na policama samoposluga. To su prije svega drvo i drvena građa, tu je i rudača i proizvodi čelične industrije, strojogradnje a od nešto većih izvoznika su tu i kemijska, prehrambena i tekstilna industrija. Najvažniji trgovinski partneri su joj i dalje Rusija, Skandinavske zemlje, a oko 8% izvoza odlazi u Njemačku. Latvija zarađuje i od svog geografskog položaja jer tamošnje luke, prije svega ona u Rigi, i dalje služe za transport robe iz Rusije. Ali sve je to razmjerno skromno: izvoz je 2011. bio oko 8,5 milijardi eura, a uvoz oko 10,8 milijardi eura.

To je donekle i razlog zbog kojeg čak i među euroskepticima u Njemačkoj jedva da itko provodi besane noći zbog ove nove članice zone eura. Ona već i sa svojih dva milijuna stanovnika spada u perolaku kategoriju gospodarstva zone eura. No vlada u Rigi je u proteklom razdoblju i više nego uredno ispunila sve domaće zadaće pa je po državnom deficitu, ukupnom dugu i stopi inflacije doista uzorna nova članica zone eura.

Zapravo prvog dana 2014. nestaje najvrednija valuta Europe. Jedan latvijski lats vrijedi čak jedan euro i četrdeset centi i trenutno su samo tri valute u čitavom svijetu još vrednije od latvijske: rial Omana i dinari Kuvajta i Bahreina. To je donekle i rezultat gotovo bizarne računice kada se Latvija opraštala od Sovjetskog Saveza i gdje je 1993. određen mjenjački tečaj od 200 (tada već privremenog latvijskog) rublja za jedan lats. Razlog za tako visoki tečaj je bila želja da se i za najmanji apoen, kovanicu od jednog santima može još nešto kupiti. A kutija šibica je tada koštala dvije latvijske rublje.

U zatvor za pesimizam

Ali tako dragocjena valuta nipošto ne znači da se i blagostanje građana Latvije može usporediti s Omanom ili Kuvajtom. Već po strukturi izvoza se lako može vidjeti kako Latvija, uz Bugarsku i Rumunjsku još uvijek spada među najsiromašnije zemlje Europske unije. Napori vlade u Rigi da ispuni uvjete za prihvaćanje eura su zapravo "običnim" stanovnicima Latvije život učinili još težim.

Isto kao kuriozitet može zvučati i činjenica da je vlada u Rigi tamo negdje oko 2007. bila čak spremna "strpati u zatvor" ekonomske stručnjake koji su proricali teške dane za Latvijsko gospodarstvo, pod optužbama za širenje lažnih navoda koji uzbuđuju stanovništvo. Te crne prognoze se nisu samo ispunile, nego je Latvija jedna od zemalja koju je najteže pogodila ekonomska kriza. Ona je u Latviji počela već 2007., a samo u 2009. je BDP Latvije pao za katastrofalnih 18%, uz stopu nezaposlenosti koja je premašivala 20%!

Uslijedile su doista rigorozne mjere štednje latvijske vlade. Gotovo je prepolovljen broj državnih službenika, a i onima koje je još plaćala država, plaće su smanjene i za 40%. Gospodarstvo se polako počelo oporavljati i u proteklim godinama je BDP iskazivao primjeran rast od po 4-5%. Ali i danas se gospodarstvo Latvije još nije vratilo na razinu prije krize, dakle na godinu 2007.

Je li to dobra ideja?

Vlada u Rigi se nada da će od prihvaćanja eura kao nacionalne valute prije svega imati koristi od novih investicija u zemlji. Na žalost, u ovim godinama je dug popis zemalja Europske unije koje se nadaju nekakvim investicijama i novim radnim mjestima u njihovoj domovini. Niti glavni argument Latvije ne može obradovati tamošnje građane: izuzetno niske plaće i primanja zaposlenih.

U usporedbi s Europskom unijom, i tu je Latvija negdje na dnu ljestvice. Prodavačica u trgovini mjesečno zarađuje oko 240 latsa, dakle oko 340 eura. Službenik u uredu može računati na oko 570 eura, a za Latviju već vrhunske plaće se isplaćuju u sektoru telekomunikacija ili u bankama i to iznosi nešto više od tisuću eura. Zapravo i to prije svega vrijedi za područje glavnog grada Rige. Latviju također muči golem problem jer je većina gospodarskog potencijala grupirana u metropoli, dok u su u zaleđu plaće manje.

Građani Latvije se boje kako će s eurom i cijene još više narasti jer i u toj maloj, razmjerno siromašnoj zemlji sada će vrijediti ista gospodarska pravila kao i u Münchenu, Milanu ili Parizu. Ministar financija Latvije Andris Vilks tvrdi kako su u susjednoj Estoniji nakon što je uvela euro, cijene porasle za "samo 0,2 do 0,3%". Ali i Latvijci već odavno znaju, koliko mogu vjerovati političarima pa tako i prema posljednjim ispitivanjima samo 21% stanovnika pozdravlja uvođenje eura.