129 dana kao talac u Pojasu Gaze

Dvanaesti je veljače, dva sata ujutro: Vojnici specijalne postrojbe Shayetet 13 oslobađaju dva taoca iz ruku Hamasa u blizini Rafaha. "Imam ih, dobro su", javlja vojnik u zapovjedno-kontrolni centar. Louis Har jedan je od spašenih. Vojnik ga pita kako je. "To je kao šok, ali sve je dobro”, odgovara on.

Gotovo tri mjeseca nakon ove spektakularne akcije spašavanja Louis Har se u intervjuu za ARD prisjeća ovog trenutka. Tada je pitao vojnika je li ovo stvarnost ili film. On je odgovorio: "Došli smo da te vratimo tvojoj obitelji."

Teroristi oteli njega i njegovu partnericu

Louisa Hara susrećemo u stanu u Herzliju, sjeverno od Tel Aviva. Kao mladić je iz Argentine emigrirao u Izrael. Louis Har je 7. listopada, na dan napada Hamasa, bio u kibucu nedaleko od graničnog prijelaza Kerem Shalom. U kući je spavalo nekoliko članova obitelji. Ujutro su čuli sirene i zvukove borbe. Nešto kasnije teroristi su provalili u kuću njegove partnerice Clare Marman. Oboje bježe u sklonište, ali borci Hamasa pucaju na vrata.

„Bili smo u mrtvom kutu, pa su nas meci promašili”, kaže Har. „Ležali smo na podu i zagrlili smo se", nastavlja. Onda su, kaže, Hamasovci ušli u zaklon i pucali u zrak. „S obzirom na to da smo bili na podu, meci su nas promašili", prisjeća se Har i dodaje: „Vikali smo: Ne pucajte, ne pucajte!"

Bosi kroz Hamasove tunele

Louis Har, njegova partnerica Clara Marman, dvoje njihove braće i sestara i njihova nećakinja prebačeni su u Pojas Gaze u stražnjem dijelu Toyotinog kamiončića. Tijekom putovanja sjedili su na oružju i granatama. Nakon toga su bosi hodali tri sata kroz mračne, neasfaltirane tunele.

U Rafahu su morali obući arapsku odjeću, kaže Har. Zatim su odvedeni u stan u kojem će Louis Har ostati dok ne bude spašen. Stalno su se suočavali s opasnim situacijama. Jedan od stražara više je puta provocirao njega i ostale taoce u stanu.

„Maltretirao je djevojku koja je bila s nama. Rekao je da je slobodan i da bi je rado želio oženiti. Stalno je radio taj pokret kao da joj stavlja prsten. Ali mi smo joj rekli da se okrene praveći se da spava, da mu ne odgovara i da se ne brine. No, ona je plakala, bilo je stvarno opasno", kaže Har.

„Priča nije nedostajalo”

Louis Har do sada je dao samo nekoliko intervjua. On je prvi talac kojeg je vojska oslobodila, a koji je govorio za neki njemački medij. Ovaj 71-godišnjak djeluje pribrano, iako ga emocije neprestano sustižu.

Bio je u rukama terorista 129 dana, naguran u maloj prostoriji koju je napuštao samo da bi otišao u kuhinju ili na WC. Tijekom tog vremena postao je pripovjedač. Tako je skupina provodila beskrajne sate u kojima su sjedili u maloj sobi.

Tiho je pričao svojim prijateljima o svom djetinjstvu u Argentini. Svaki dan nešto novo. „Djevojka je uvijek željela znati više. Čak sam pričao i o rođenjima svoje djece. Nije nedostajalo priča", kaže on.

Kuhanje za taoce i stražare

I postao kuhar. Čuvari su sa sobom donijeli proizvode, poput konzervi graška. U početku je bilo jaja, a onda ih više nije bilo, kaže Louis Har. „Bilo je dana kada smo cijeli dan jeli samo jedan pita-kruh", kaže on. Ako je bilo nešto s čime je mogao kuhati, on je to, kaže, činio. „Kuhao sam za nas i za njih."

U zatvoru je bio 129 dana. Nitko od do sad oslobođenih talaca nije bio otet duže od Louisa Hara. 129 dana u kojima je neprestano čeznuo za svojom obitelji. "Najviše mi je nedostajalo da grlim svoje unuke, da to osjetim. Zamišljao sam toplinu njihovog zagrljaja", kaže on. Pri tome bi, kaže, rado plakao, ali nije želio time opteretiti Fernanda, još jednog muškog taoca. Zbog toga mu je Louis Har rekao: „Hej, nešto me muči u oku."

U studenom 2023. dvije žene i djevojčica puštene su na slobodu u sklopu prekida vatre. Louis Har i Fernando ostali su zarobljenici. Njegova partnerica Clara isprva je htjela ostati s njim. Ali Har joj je rekao da ode: „Bilo je važno da je izašla. To je bila najbolja stvar koja se mogla dogoditi. Dalo nam je nadu da ćemo i mi izaći", kaže on.

„Sjećanja se stalno vraćaju”

Nakon više od četiri mjeseca u rukama Hamasa, to se dogodilo. Samo nekoliko sati nakon spektakularne akcije spašavanja, Har je ponovno mogao zagrliti svoje najdraže. Dok o tome priča, suze mu naviru na oči.

Prošla su skoro tri mjeseca od njegovog oslobođenja. Izvana djeluje stabilno. Ipak, 129 dana u rukama Hamasovih terorista ostavilo je traga. Louis Har kaže da ima problema sa spavanjem, "sjećanja se stalno vraćaju, ponekad plačem bez razloga, kao što sam upravo plakao. Mislim da će trebati godine da to prebolimo ako se to ikada dogodi."

„Danas ne mogu nikoga žaliti"

Što osjeća kada razmišlja o patnjama u Pojasu Gaze? O tisućama mrtvih u ovom ratu? Kao bivši talac može li osjećati suosjećanje prema ljudima u Pojasu Gaze? Odgovara: „Nakon svega što sam proživio, nakon seksualnog zlostavljanja žena i muškaraca pred njihovom djecom, nakon što su djecu hranili samo četvrtinom pite dnevno i drugih strašnih stvari koje sam čuo. Danas ne mogu nikoga žaliti."

Sada mu je samo jedno važno: želi pomoći preostalim taocima da se vrate kući. Kada je o tome riječ smatra da je odgovorna izraelska vlada i traži "da vrate 133 talaca. Bez obzira na koji način, što je brže moguće. Bez obzira na cijenu."

jr/ARD