DW-Ruski: 60 godina u kriznom modusu
2. kolovoza 2022
U ljeto 1962. je tadašnji sovjetski vođa Nikita Hruščov radio na novom pozicioniranju Sovjetskog Saveza u vanjskoj politici. Faza relativnog zatopljavanja odnosa sa Zapadom je okončana, osjećao se utjecaj berlinske krize. U jesen prethodne godine, američki i sovjetski tenkovi su stajali jedni drugima nasuprot na Checkpointu Charlie usred Berlina, danima spremni za borbu. Predsjednik DDR-a i tamošnje komunističke partije Walter Ulbricht najavio je da će se 1. kolovoza navečer u Moskvi sastati s Hruščovom – planirani su bili razgovori o nekim temeljnim pitanjima godinu dana nakon izgradnje Berlinskog zida.
Program prve emisije Deutsche Wellea na ruskom jeziku nije sačuvan. Ali prilično je sigurno da je Ulbrichtov posjet Moskvi bio jedna od važnijih tema.
Kratko nakon povratka Ulbrichta u Berlin, Kremlj je zatražio povlačenje tri zapadne savezničke sile iz Berlina. To bi bilo grubo kršenje takozvanog "Sporazuma četiri sile", i rukovodstvu u Moskvi moralo je biti jasno da Washington, Pariz i London ni pod kojim uvjetima ne mogu pristati na to.
Nuklearno oružje u kontekstu geopolitičkih prijetnji
Najkasnije tu se počinje nametati prva paralela sa sadašnjošću: nije li još jedno vodstvo u Kremlju prije samo nekoliko mjeseci postavilo potpuno neprihvatljive zahtjeve i također vrlo dobro znalo da ih adresat - naime vlada u Washingtonu - nikad ne bi mogla prihvatiti? Kratko prije nego što je izdao zapovijed za napad na Ukrajinu, Vladimir Putin je zahtijevao od Zapada da provede opću reviziju sigurnosnog poretka koji je nastao u Europi nakon Hladnog rata – što bi u konačnici značilo raspad NATO-a. Potpuno neprihvatljivo.
Hruščov je odlučio dodatno eskalirati u ljeto 1962. Njegovi su diplomati pregovarali o dalekosežnom vojnom sporazumu i sporazumu o pomoći s komunistima na Kubi. Sovjetsko nuklearno oružje trebalo je stacionirati na karipskom otoku na pragu SAD-a. SAD je odgovorio političkom odlučnošću koja je svijet dovela na rub nuklearnog rata.
No, najkasnije ovdje se brišu paralele između nekad i sada. Iako je predsjednik Putin na samom početku rata u Ukrajini u igru uveo i mogućnost upotrebe nuklearnog oružja, ta je nuklearna prijetnja zasad ostala toliko neodređena da zapadni promatrači vjeruju kako se radi o gesti zastrašivanja. Doduše djelomice djelotvornoj u nekim zapadnim javnostima, recimo u Njemačkoj, ali u konačnici vojno beznačajno. Prijetnja nuklearnim oružjem - prije 60 godina se ona morala drugačije shvatiti.
Oprez naspram suviše očitih paralela
Rusija nije Sovjetski Savez – mada ruski vojnici uvijek iznova na svom krvavom pohodu na Ukrajinu pokazuju zastave nekadašnjih sovjetskih formacija. I mada se slika SSSR-a posljednjih godina uljepšava na sve manipulativniji način u ruskoj historiografiji. Nekadašnji Hladni rat ne može se usporediti s novim sukobom Istoka i Zapada u digitalnom dobu. Usporedbe su uvijek manjkave, a to posebice vrijedi za povijesne usporedbe - pogotovo kada im je cilj dokazati da je sada sve baš kao što je bilo prije.
U jesen 1962. ruski književni časopis "Novyj mir" počeo je objavljivati roman Aleksandra Solženjicina "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča". Oni koji traže paralele i usporedbe trebali bi se zapitati bi li takva oporbena literatura uopće mogla proći kroz rusku cenzuru 2022.?
Ali sadašnji cenzori istovremeno znaju da u digitalnom svijetu oni imaju samo ograničenu učinkovitost. Informacije uvijek pronađu svoj put, čak i do Rusije, iako se pokušavaju blokirati nepoželjne internetske stranice.
Ruska internetska cenzura mogla bi se jednog dana pokazati jednako neučinkovitom kao što je to bilo ometanje kratkovalnih signala DW-a od strane Sovjetskog Saveza. Već tada su na DW-radiju čitani Solženjicinovi tekstovi.
Stanje u svijetu bilo je 1962. toliko žalosno da Norveški komitet nije htio nikome dodijeliti Nobelovu nagradu za mir - učinio je to tek sljedeće godine. Ostaje uzbudljivo hoće li i kome ta nagrada biti dodijeljena ove godine. O tome će DW izvještavati na svim svojim platformama na ruskom.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu